Prvo zimsko jutro ovog decembra sa tankim velom snijega na travi. Pogled mi uroni u plavetnilo vedrog nebom na kojem je izronilo sunce i u svojoj studeni bacalo škrte zrake na kuće i drveće. Misli me vratiše u avliju moje nene. Zemlja smrzla, vazduh oštar, snjeg napadao do koljena. Jutros me mati poslala sa kanticom mlijeka do nene.
-Padao je svu noć, čujem nenu na vratima.
Čistila je lepršavi snijeg nekom ubogom metlom. Snjeg se podizao od njenog mahanja, ali opet brzo padao skoro na isto pometeno mjesto.
-Nemoj neno, neka ga, hoću praviti Snješka.
-E nećeš ovdje, da mi sateres sve ruže i hadžibeg. Idi pod platane, čuju se djeca tamo. Napravite tog velikog Bjelića i očistite snjeg da ljudi mogu prolazit. Evo ti komad ćumura za nos.
Stavi komad prašnjavog ćumura u džep i krenu pod platane. Tamo su bile dvije grupe djece. Moji vršnjaci su pravili Snješka, a oni stariji pravili bunkere za grudvanje. Pridružila sam se Almi i Jasni.
-Ima nos za Snješka, dala mi nena.
-Imamo već nos od mrkve, trebaju nam oči.
-Možemo i oči napraviti od ovog komada ćumura.
Nakon pola sata stajao je uspravno Snješko Bijelić. Snjega više nije bilo ispod platana. Trg su krasila dva Snješka i tri bunkera. Ruke su mi bi promrze i nisam osjećala više prste. Ovog subotnjeg jutra bilo je malo prolaznik, zazirali su od snjega i možda jedan od drugog. Vratila sam se kod nene sva mokra i smrzla.
-Sjed’ pored šporeta da se ugriješ, djete moje sva si plava. Uh ako te mati vidi ovaku smrzlu, nadrljale smo obe. Skuhala mi je bijelu kafu i namazala šnitu mermelade.
Iz misli me prenu zvuk poruke na telefonu.
-Čekem te na Rembrant trgu.
Tanki veo snjega na travi lagano je nestajao pod zubatim zrakama sunca. Raspršiše se moje misli i nenina avlija.
Ogrnula sam se velikim šalom i krenula prema trgu da se vidim sa Robertom.
Moj muž je stajao leđima okrenut. Prišla sam mu i snažno ga zagrlila. Robert se nasmijao, pa me nježno odvojio od svog vitkog tijela. Zagledao mi se u oči.
-Jesi li sve u redu malena? – upitao me nježno sklanjajući uvojak kose koji je pobjegao ispod velikog šala.
-Ovaj snjeg me podsjetio na djetinstvo u Bosni.
-Dođi, idemo popiti toplu čokoladu, ostatak dana uzeo sam slobodno.
Autor: Nada Golić
www.pinterest.com
