Zelene jeseni

Sapun u biblioteci je smrdeo
Znate one stare sapune
Zelene, braonkaste i žute
 memljivih boja
imaju miris čistoće
Prost, fin
E pa, ne, smrdeo je
Taj odvratni sapun
Činilo mi se da služi za prljanje ruku
Dan u biblioteci
Bio je ispunjen
Ljudima koji uče
Ljudima koji pokušavaju da uče
Ljudom koji lupka nogom
I ona je lupkala nogom
I on je onda odgovarao na njeno lupkanje
I onda ona nije
I on nije
Ona jeste
Nije
On, ona
Imao je zeleni duks
I onda je shvatila
I ja imam zeleni duks
Tako smo zeleni
U jeseni
Bio je prehlađen
I sedeo je iza nje
Imali su zeleni duks
Neće zapamtiti njegovo lice
Setiće se kako
Je stidljivo skrenuo pogled
Kad je shvatila da posmatra njen odraz
Nije je dekocentrisao
Ni ona njega, reklo bi se
Imali su zeleni duks
Petak poslepodne za učenje
On je imao prehladu
A, ona je imala  stihove.

Autor: Vladana Plavšić ◊ Izvor fotografije: weheartit.com