Nisam tužna,
Vjetar mi samo
Zamrsio trepavice,
I odnio
Osmijeh sa lica.
Nisam te zabravila,
Oko te moje
Izgubilo iz vidokruga,
A mene obuzela tuga.
Tu si, lutaš mojim
Moždanim ulicama
I pališ svjetla
Mojim sjećanjima.
Samo je vjetar
Kriv za naše suze,
Samo su svjetla
Probudila pijetla
I podsjećanja.
Vrijeme kada smo bili mladi,
Zaljubljeni i našom
Ljubavlju zdrobljeni.
Zamaglile se moje oči,
Znaš –
Ostali smo osamljeni.
Autor: Nada Golić
