,,Dobar dan, gospodine, ja sam Vaš psihijatar. Postavljaću Vam pitanja da bih Vas bolje upoznao i stekao sliku o Vama. Onda ćemo preći na Vaš problem. Da li je to u redu?”
,,Što se mene tiče, jeste. Vi najbolje znate.”
,,Dobro, onda da počnemo. Recite mi, za početak, Vaše ime.”
,,Nikola, al’ me zovu Boss.”
,,Zašto?”
,,Nemam pojma.”
,,Oženjeni?”
,,Razveden. Žena me je ostavila.”
,,Zašto?”
,,Zato što je ljubomorna na Milu.”
,,Ko je Mila?”
,,Moja najbolja drugarica.”
,,Kako vam se zove žena?”
,,Mislite bivša žena? Lidija.”
,,Imate li Vi i Lidija djece?”
,,Dvoje. Bogdana i Sofiju.”
Doktor je nešto zapisivao u mali, crni rokovnik. ,,Sad ćemo preći na pitanja o ličnom životu.” Doktor se sažaljivo smješka i zapisuje. ,,U redu”, kažem.
,,Nivo obrazovanja?”
,,Diplomirani arhitekta.”
,,Zaposleni?”
,,Na dva mjesta.”
,,Pušite li?”
,,Više ne. Prestao sam. Zbog djece.”
,,Volite li adrenalin?”
,,Ne.”
Doktor je opet bilježio nešto u svoj rokovnik, a Nikola je posmatrao svijetlo zelene zidove i filadendron u braon saksiji pored vrata.
,,Sad ćemo preći na Vaše međuljudske odnose. Da li je to u redu?”
Nikola se osmjehnuo, a njegove braon oči su bljesnule i iz njih je zasvjetlucala… Nada? ,,Zapravo, veoma se radujem tome. Pitajte.”
,,Najvažnija osoba u vašem životu?”
,,Bogdan i Sofija.”
,,Očekivano. Djeca su, na neki način, produžetak Vas i normalno je da Vam oni budu najvažniji. Ima li neko drugi?”
,,Mila.”
,,Zašto?”
,,Rekao sam Vam. Ona je moja najbolja drugarica. Zajedno smo odrasli. Pamtim je od pelena. Njenih doduše, tri godina je mlađa. I drugačija od mene. Ne puši, voli adrenalin, lingvista je. A ipak smo bili kao Badnji dan i Božić. Gdje je jedno, ogromne, gotovo stoprocentne, su šanse da je tu negdje i ono drugo. I sve smo prvi put uradili zajedno. Dobro, skoro sve. O onome što nismo podnosili smo izvještaje jedno drugom. I ljudima smo uvijek bili sumnjivi. Svi su mislili da smo par. A nikad se nismo doživljavali na taj način. Istina, lijepa je, dobro izgleda, pametna je, ali doživljavao sam je uvijek, samo i isključivo kao prijatelja, druga, ortaka. Podvucite ako treba. Dodajte i uzvičnik. Tako. Ona me poznaje bolje nego bilo ko. Ona zna sve moje neslavne momente, mamurluke, trenutke kad sam se ponašao kao đubre prema ljudima, ženama uglavnom. Ona zna sve.”
,,Vi ste zaljubljeni u nju!”
,,Nisam, doktore, nisam. Nešto je drugo. Otišla je prije devet godina. Nema je. Niko o njoj ne zna ništa. Ni otac, ni majka, ni drugarice, ni bivši momci. Često mi se javlja u snu, doduše, ali sam u stvarnosti sam i izgubljen. Nemam više nikoga ko bi me usmjeravao i davao mi savjete… Ja…”
,,Nastavite, Nikola, nastavite, primičemo se srži problema.”
Nikola je duboko udahnuo.
,,Ja vjerujem da postojim samo u glavi moje najbolje drugarice!”
Autor: Milica Galić
