Ja bih pisala o tebi
u tišini
u dubinama novih praskozorja
u uvali netaknutog ostrva
u šumama blizu Like
u sjećanjima koja ne blijede
u sobama koje ne mirišu na jesen.
Ja bih pisala o tebi
iako znam da ni slova nećeš vidjeti
sama u svojim prilikama
bez da ikome drugome dam
priliku
Tvoju
ljepšu nego šume
blizu Sjevernog Velebita
nježniju od zaleđa u Dalmaciji
koju sam više od izvora vode
poštovala
Ja bih pisala o tebi
iako znam da si skriven
tamo negdje u dubinama mora
Dubinama
u kojima naleti neka riba
pa uzme sve ono što zamislim
iako nema pojma koliko boja raste
živi i diše u mojim očima
dok ga posmatra ustreptalog, radoznalog
nježnog i snažnog u isti mah.
Sve se sakrije u čežnji
zbog koje dolazi proljeće
cvijeta i raste sve u meni
dok zamišlja da morska zvijezda
može biti ona nebeska
Autor: Ivana Lakić
www.pinterest.com
