Ma, ko te satko tako slatko?
I šećernu vunu
umjesto donje usne stavio?
Ma, kako tako tvoje ruke svilene
Vilama sviraju dok ti obraze diraju
da bi ih u oblak pretvorile?
Ko je samo uspio u tvojim očima
da sva mora duboka stavi kao odraz
drevnim zvijezdama?
Ma, ko te tako satko od svih nježnosti,
neparnih brojeva i kožu ukrasio bojom
poput decembarskih snjegova?
Ma, znaš šta, nemoj ti mene buditi
iz ovoga sna, iako ovo zaista san nije
Ko to može da mi doista dokaže?
Kad si sva takva, satkana iz dva
savršenstva beskrajna.
Autor: Ernad Dedović
pinterest.com
