Želim da se sretnemo
Jednom
U nekom nepoznatom gradu
Koji se boji širokih zemljovida
A ne postoji samo u filmovima
Želim ti oduzeti dah
Bogovi neka ti oduzmu riječi
Želim da trčiš za mnom
Izbjegavajući svaku lokvu
Koju će tog dana pakao isplakati
Te da me zargliš
A zagrljaj da priča umjesto nas
Previše je prošlosti za naše riječi
Želim da se stisneš u mene, plačući
Pa da ti oprostim svaki grijeh
Koji nikada nisi počinila
Jer nisi mogla
Jer nisi znala
Jer sam, uglavnom, šutio
Želim barem praštati biblijski
Ne zato što vjerujem u boga
Zato što vjerujem u tebe
A vjerovanje je više od same ideje
Nikada nisam čitao ljubavne romane
Prije sam onaj koji ih piše
Želim da se sretnemo
Ispred kafića stisnutog
Na nekom križanju
Neke i neke ulice
I želim da u našem susretu
Konačno budemo netko
Da me poljubiš bez predznaka ili najave
Da se mogu hvaliti
Sebi u bradu
Kako me život iznenadio
Želim čuti
Citate tvojih omiljenih autora
Zajebi obiteljske brige
Financijske probleme
Ili otkaze koji se svakodnevno dijele
Nikada nisam bio skrojen
Po jednostavnim mjerama
Želim da mi prepričaš intervju
Tvog omiljenog benda
Ili me moljakaš za kuglu sladoleda
Da pušiš svoje slimsice u mom društvu
Da me povedeš odajama muzeja
Koji te privlači već godinama ali ga nikada nisi posjetila
Da shvatim kako moj muzej godinama leži u tebi
Jer me poznaješ bolje no što poznajem sebe
Ne želim ti smišljati nadimke
Jer bi ti samo okaljali ime
Ime tvoje pobjede nad životom.
Da pogledamo sve sezone “Prijatelja”
Raspravljamo o tome kako “facebook”
Nikada neće spajati ljude u brak.
Da ignoriramo pisanje po virtualnom zidu
Pišući dodirom po koži
Jer, kakav god bio, zid je zid
Želim da mi pričaš o teorijama zavjere
Te da zajedno smislimo jednu
Zbog koje bi ljubav konačno poživjela
Svi znamo da se ovih dana predstavlja
Kao puka riječ od dva sloga
Nakon svega
(Sad slušaj dobro)
Nakon svega
Ne tražim ništa više
Osim tebe gole
Tebe istinite
Tebe u mom naručju
Na jastuku kojeg je noć
Od prvog mraka sve do najranije zore
Krojila za savršeno jutro
Na jastuku koji odiše na crnu kavu
Na jastuku mojih prsa
Koja odišu na tvoj osmijeh
Autor: Emanuel Mancho Srpak ◊ Izvor fotografije: pinterest.com
