Sretnem tako jednog dana tvoju trudnu ženu. Onu ženu koju si zvao ‘teta što čuva djecu’. Ovaj put napravio si joj treće dijete. Da, treće dijete teti što čuva djecu. Ja ću je radije zvati tvoja bivša, a izgleda da će postati ponovo buduća žena. Izgleda da si shvatio da si bez nje niko i ništa. Ona te je naučila pameti. Jedno vrijeme vladala je tvojim životom, ali nažalost kratko. U periodu kada te je napustila bila je pobjednik i vladarica tvoga života. Sada više nije, ponovo se predala tebi.
Ne pričam ovo da bih veličala tebe i tvoju ulogu u ovoj priči, pričam ovo kao upozorenje svakoj četrdesetogodišnjoj ženi. Tvoja bivša, buduća žena, jeste žena četrdesetih godina koja je na nekakvoj prekretnici svog života napravila ponovo veliku grešku. Prije par godina završila jednu životnu priču, ostavljajući tebe zatvorila jedno poglavlje svog života i bila u prilici da se posveti samo sebi. Mogla je da uživa u životu, da bude voljena, poštovana od nekog drugog muškarca i svoje dvije kćerke. Ali ne lezi vraže, ona bira ponovo pogrešan put. Vraća se tebi, ostaje trudna i ponovo se posvećuje samo TEBI. Na trenutak sam pomislila da je svjesna oružja kojim je raspolagala. Imala je jedno vrijeme sve u svojim rukama u borbi protiv tebe, a za svoj bolji život i svoje dobro. Ali nije mogla istrajati! Moja suparnica za koju sam navijala razočarala me je. Možda je bolje da kažem moja bivša suparnica jer ti i ja nismo više u vezi i ona mi nije više suparnica.
Ona je i ovog puta pala na tvoju slatkorječivost, na jedno ljetovanje i na malo para. Žao mi je! Sada je potpisala dvadesetogodišnju robiju sa još jednim malim derištem za vratom koje treba da podiže sama slijedećih dvadeset godina i dvije skoro odrasle djevojke u kući. Zašto kažem dvadeset godina? Pa ljekari kažu da dijete treba odgajati od rođenja još dvadeset godina da bi imalo bilo samostalno za ovaj surovi život. Ovim gestom potpisala je i svoju kapitulaciju. Ponovo će biti slobodna, ali tek u šezdesetoj godini. A u šezdesetoj… šta onda? Onda se ne počinje novi život, onda te je pregazilo sve što te je moglo pregaziti. U šezdesetim moraš biti srećan da možda slijedećih deset i najviše dvadeset godina provedeš mirno bez nekih teških bolesti.
A ti, moj bivši… opet je po tvome. Samo zato što si manipulator, samoživ, uporni bezobrazan vukodlak. Možda sam ja jedina osoba na ovome svijetu kojoj je žao što joj se to desilo. Zbog fudbala, auta, plivanja, tenisa, lažnog biznisa, prevara, mahinacija i manipulacija, radi zarade trebala ti je ponovo robinja u kući, ali ne ona robinja što se plaća novcem, već ona robinja što sjedi u kući dan i noć, što čuva mladunčad, uspavljuje istu, hrani, ispraća i dočekuje. Sve si to mogao da platiš novcem, ali njeno prisustvo nisi mogao. Tako mi je žao.
Sada si opet slobodan da lutaš, bez obaveza da dođeš kući, da se javljaš. Ti i jesi stvoren samo za to. Došao si negdje iz divljine, među pitome ljude, pušten kao zvijer da gaziš oko sebe i sve što ti se nađe na putu, sve što ugrozi tvoje takvo opstajanje. Opstajanje jednog vukodlaka sa životinjskim nagonima da samo tebi bude dobro i da samo tebi bude onako kako ti hoćeš. Ti si svoju ženu unakazio i oduzeo joj sva prava jednog divnog nježnog bića koje treba samo voljeti i poštovati. Samo tebi je žena rasplodna mašina, robinja, teta koja čuva djecu i brine se o njima.
Srećna sam što sam te na vrijeme ostavila, što sam se spasila i ostavila bar malo dostojanstva. Srećna sam što slobodno dišem i ne robujem svojim strastima, svojim potrebama, svojim tajnim željama i maštanjima. Srećna sam što sjedim sama ovdje i dosađujem se bez straha i pitanja kada ćeš me nazvati. Srećna sam što ovaj dan postoji za mene i za sve ljude ovog svijeta bez vukodlaka, što će svanuti i sutra i prekosutra, ali bez tebe. Što sam slobodna da držim svoj život u svojim rukama. Što sam slobodna od tebe.
Zbogom, VUKODLAČE
Autor: Nada Golić
favim.com
