Što je Pariz?
Cvijet kojeg bacaš u more
I puštaš da sam pronađe dom?
Nikada preobična scena iz Allenovog filma?
Kiša koja će isprati srce
Od svih neuspjelih pokušaja
Da zavoli?
Slatkiš kojeg izmoliš
Od bolje polovice
U vrućoj poslijepodnevnoj šetnji?
Sladoled u ruci
Zbog kojeg ti haljina
Zarađuje na dojmu?
Oceanska klima?
Jutarnja čaša piva
Na terasi skrivene četvrti?
San koji ti ne dopušta
Da ga odsanjaš do kraja
I upravo time pridobiva pridjev sanjivog?
Mlada Brigitte Bardot umotana u nekoliko krpica
Na velikom bračnom krevetu?
Kava prolijana po plahtama
Koja ispisuje abecedu jutra?
Daljina? – Koja se mjeri kilometrima i
Hladnoćom koja nas odvaja?
Umjesto poljubaca?
Umjesto svim toplim navikama
Koje će zauvijek nedostajati u nekom drugom gradu
Kojem se nikada nećeš znati vratiti?
Nije ni do jednog groblja
Ni do uskih ulica, arhitekture
Posljednje izgužvane cigarete
Jazza, pisaca, slikara, preteških kofera
Uličnih svirača ni
Terasnog doručka;
Pariz si ti
Nedodirljiva
Mirisa divlje kupine
U hotelskoj sobi
Omotana
Mojim rukama
Tražio sam Pariz a našao bolje;
Prostor između tvojih očiju
Autor: Emanuel Mancho Srpak
