Sjedim u bolničkoj sobi
Oko mene bjelina koja me drobi
Ne pušta me iz svoje kandže
Prilijepila me uz krevet borbi.
A soba je prazna i hladna
Ko da niko u nju kročio nije
Zar može bolesnik da bude sam
Kada mu do ničega nije.
Na štapu vise flašice silne
Zabodene u moje ruke
Misle sestre da će mi one
Skratiti moje muke.
A meni treba samo tvoja ruka
Da je pomilujem i stavim na svoja njedra
Da ugrije moje ostarijelo tijelo
Srce, dušu, da ti predam svoja jedra.
Autor: Nada Golić
pinterest.com
