Mrak je polako padao. U sobi je bilo sve mračnije i mračnije, a njemu je bilo mrsko da ustane i upali svjetlo. Pustio je misli da idu gdje hoće, a one su preskakale preko raznih pitanja koja su ga mučila i otišle u grad B. Vratile su se kroz vrijeme tačno do onog dana kad je upoznao Nju.
Sjedila je na zidiću sa drugaricom, i žučno se raspravljala sa njom. Imala je smeđu kosu, upletenu u pletenicu. Pitao se šta ona radi tu. Nije mu djelovala kao neko ko bi tri dana kampovao samo da čuje dugokose rokere i usput se opija do besvijesti, ali eto. Ona je bila tu. Često je gledala u mobilni. Zapitao se da li možda očekuje sms, ili poziv. Onda je počeo da nagovara druga ga im priđu. Kad je konačno uspio da ga nagovori, uzeo je flašu viskija koja je čekala koncert i, sa flašom u ruci, krenuo prema njima. Upoznali su se. Imala je lijepo ime. Upustili su se u razgovor, a nešto kasnije i raspravu. Imala je nevjerovatno jak karakter i stav o svakoj stvari, ma koliko beznačajna sitnica bila u pitanju.
pinterest.com
U tom trenutku je pomislio kako je, još prije nego što mu je to rekla, trebalo da prepostavi da ona živi u gradu. Napolju je padao mrak, njega je boljela glava, a svjetlo je bilo upaljeno. Nije se ni potrudio da ustane kako bi pritisnuo prekidač i upalio mrak. Samo je navukao pokrivač preko glave, zatvorio oči i nastavio da se prisjeća. Sjećanje ga je bacilo u trenutak u kome im je i ostatak društva prišao.
Nudio joj je viski, a zatim i cigarete. „Ne pijem“ i „Ne pušim“ su bili odgovori na koje je odmah ispalio kako niko ne živi tako neporočno. „Nisam ja rekla da sam neporočna, samo sam rekla da ne pijem i ne pušim.“ odvratila mu je i pogledala ga ispod oka. Taj pogled niko od njegovih drugova nije zapazio, a na njen odgovor su počeli da dobacuju njemu kako je izabrao pogrešnu da zeza i njoj kako mu je pravu stvar rekla. Na sve to on je rekao: “Ja sad idem. Popeću se u stolicu čuvara plaže i tamo ću da se stidim do daljnjeg. Nikad mi se nije desilo da me djevojka koja je po mojoj procjeni neke tri godine mlađa od mene tako nadgovori. Jednom rečenicom.“ Pitala je njegovog druga, koji je još držao flašu viskija, koje je godište i prasnula u smijeh kad je čula odgovor. „Još jedan kiks. Pogrešno si me odmjerio. Godinu dana i koji mjesec vjerovatno. Rodila sam se u decembru. Sad idi da se stidiš.“ U tom trenutku se začuo vrisak od kojeg se ledi krv u žilama. Izvadila je mobilni iz džepa, rekla: “Izvinite“, i otišla da se javi. Nije dugo razgovarala, a kad se vraćala u društvo, okliznula se na mokru travu i pala. Njena drugarica je skočila da vidi da li je sve u redu sa njom, a kad se ispostavilo da jeste, on joj je dobacio kako je smotana. Kad ga je čula, otela je njegovom drugu kutiju sa cigaretama i bacila je na njega. Narandžasta kutija mu je proletjela tik pored lijevog uva. Opet joj se nasmijao: „Definitivno si smotana!“ Prošla je pored njega, podigla cigrete i dobacila ih njegovom drugu, a onda se popela na drugu stepenicu visoke stolice čuara plaže, unijela mu se u lice i tiho, jedva čujno šapnula: „Sledeći put neću da promašim“.
„Pa, i nije me promašila.“ pomislio je. Znao je da to zvuči kao kliše, ali ga je, ko zna kojom strategijom, pogodila pravo u srce. Iskomplikovala mu je život. Ili bi možda iskrenije bilo da kaže da ga je natjerala da sam sebi zakomplikuje život. Ne, ne, ne. „Nije mi naredila da uradim bilo šta što sam uradio.“ pomislio je. „Mogao sam da joj se ne javljam svake večeri, da ne postanemo toliko bliski… Mogao sam da joj ne kažem toliko toga o sebi, mogao sam da…“ Misao se prekinula. U razmišljanju ga je prekinuo glasić u glavi: „Nisi mogao. Budi iskren sam prema sebi. Da si mogao, prekinuo bi kontakte sa njom. Ne bi te djevojka ostavila, ne bi noćima ostajao budan da se dopisuješ sa njom… Mnogo toga si uradio. A nije te natjerala. Samo te je privukla, zainteresovala i eto… Rezultat je takav kakav je. Sad se nosi sa tim. Bori se sa činjenicom da ne znaš gdje je, da te najvjerovatnije ne čeka…“ Opsovao je glasno i okrenuo se na drugu stranu. Opet nije zaspao, već otplovio mislima nazad u dane kad je upoznao Nju.
„Tako da, ukoliko me neko zaskoči nekom glupošću, od mene može da očekuje samo čist i nerazblažen sarkazam, eventualno ironiju; kad mi je takav dan tjeraću inat i udarati kontru jer mi je zabavno, a ako me uvučeš u raspravu, očekuj da te ispreskačem. U suštini to su osnovne stvari koje treba znati. I da, lako se zaljubim.“ Pogled joj je šetao sa osobe na osobu i sekund duže se zadržao na njemu nego na ostalima.“ Ili mu se učinilo???
Autor: Milica Galić