Nekada si imao lice,
i usne koje ljube,
i ruke koje grle.
Sada si samo vetar
što struji kroz moje snove,
i lepet feniksovih krila
što šapuće kroz noć.
Ne vidim te,
a znam da si tu.
Izvor fotografije: pixabay.com
Dijana Jelenkov po struci je profesor srpskog jezika i književnosti. U stvarnom životu oprobala se kao nastavnik, novinar, pisac, lektor, prevodilac, recenzent, kreativac. Još uvek nije sigurna šta je od svega toga (najviše) ona. Voli uvrnute knjige, tople čajeve, čokoladu i nebo u svim njihovim varijantama. Teško joj je da poveruje koliko ima godina.