Znaš šta, želim da otputujemo, da ubacimo stvari, spremljene u žurbi , u gepek našeg starog opel kadetta, da sa strepnjom da nije istekao, provjerimo datum u pasošu i samo otputujemo negdje, bez karte, bez plana i svih tih normalnih stvari što ljudi rade kada idu na odmor. Želim da otputujemo i da pobjegnemo od svega što nas bespotrebno živcira, da pljačkamo ljudima srca kao kauboji vlakove i da umjesto bisernih ogrlica i skrivenih identiteta dobijemo pregršt osmijeha zbog toga što jesmo. Želim da živimo bez točke koja će nas ukalupiti, koja će nas ukoriti svojim pravilima i učiniti blijedima kako bi se bolje uklopili svijetu bez boja! Želim da u rano jutro na obroncima rijeke Colorado, umočim noge i popijem svježinu jutarnjeg sunca dok mi pokušavaš nespretno uloviti ribu za doručak, pa da otplovimo njenim strujama ako nas odredi trenutak ili ostanemo pod otvorenim nebom na tvojoj jakni brojati zvijezde!
Želim na sjevernom polu osjetiti inje, grijati se čajem iz termosice i tvojim rukama,
Želim u poljima Provanse družiti se sa pčelama i čuvati cvijet iza svog uha jer si ga ubrao za mene.
Želim na prozoru Naksosa prebaciti noge preko bijelih zidova da ti dokažem da ima još nešto bjelije od njih!
Želim da plivamo u Tihom oceanu dok se ispod nas stvaraju vulkani, nedovoljno jakih erupcija, zastrašeni našom ljubavlju!
Želim, sa tobom pod ruku da nacrtam svijet, iz mojih očiju i svojih koraka, pretočim ga na platno, da sačuvam razglendicu svijeta što smo osvojii i u svaki njegov kamen upisali naše početke, zaplete i rasplete.
Samo sa tobom želim život,
Samo sa tobom želim neobično!
Autor: Aks
izvor fotografije: Unsplash.com
