Radiš mi stvari
koje me oživljavaju
ali me istovremeno
mogu ubiti na najlakši mogući način.
Na primjer,
svake večeri tražiš moju majicu
pregledaš sve
odlučiš da te nije briga, sve dok je moja
nasumično odabereš jednu
pa je baciš na sebe.
Danima na mojoj odjeći
ostaju tvoji mirisi koji bole i podsjećaju
baš onda kada mi ne treba da me nešto boli ili podsjeća.
Kada nisi pored mene.
Na primjer,
stisneš se u moje naručje
pa provociraš dodirom
i kad te uzmem
onako potpuno i iskreno
promijeniš izraz lica
raspored tijela i naših udova
pa ti postane smiješno
kako sam slab na ljubav prema tebi.
Čista provokacija
želiš me vidjeti kako gorim za tobom
u neraspršivom plamu koji jesam jer i ti goriš jednakim.
Na primjer,
dođeš mi sa pričom da se napijemo
pa onda učinimo spomenuto;
trpamo u sebe litre vodeći razgovore
o temama za koje drugi nikada nisu čuli
i kad dođe trenutak strasti
odemo u sobu gdje vodimo ljubav.
Nakon toga
priznajemo ispovijedi
koje me cijelog protresu toliko da
ne znam jesam li više lud
na tvoju dobru stranu
ili na verbalne treske
i tvoju neočekivanost.
Na primjer,
oboje smo ludi dovoljno
da nas ne otkriju
i dovoljno smo sjebani
da bi naša strana priče
nama samima
nosila nekakav prikupljeni smisao
koji se tu negdje vucarao godinama.
Voliš me na svojstven način i tu jednadžbu
nikada neću riješiti.
Zato me ne puštaj nikad više
da ludim sam
jer ako poludim sam
jednak mi je mrak
jer svi će me oni osuditi kad tad
kad shvate da sam lud ne shvaćajući moje strasti i moje iskre.
Zato me jebeno ne puštaj da plačem sam
jer sam isplakao cijelu tebe i sebe cijelog
pa se preporodio.
I neka Casablanca nema previše smisla
i grozim se Rosie
pa se rasplačem kao najveća pička, kako bi oni rekli
ali budi sretna kad plačem sa tobom.
Jer si radim sranja
jer sam si radio sranja i
jer mi radiš stvari
koje me oživljavaju
a mogle bi me ubiti istovremeno
koliko su moćne.
Autor: Emanuel Mancho Srpak ◊ Izvor fotografije: favim.com
