Sniježim pepelom propuštenih prilika
Nije mi žao
Ukrast ću te i odvesti
Na slikarsko te platno položiti
Naslikati krila
Ljubav ćemo voditi, gore na nebu
Odvest ću te
U Pariz
U poeziju svjetala noćnih
Na mostove od ljubavi
U Moskvu
Gdje smiju se snježni anđeli
Koji danas tek su kipovi
Turistima naivnim
U Prag
Gdje ispod smrdljivih pivnica
Ustajalog znoja i
Lukova gotičkih
Leže uspavani snovi
U Berlin
Gdje pod cipelama zidina
Pod urlicima djece
Buče topovi iz prošlosti
U Egipat
Gdje bogovi smiju se svjetinama našim
Iz grobnica raskošnih
Bezobraznim hedonizmom opijeni
Odvest ću te u Veronu
Gdje rumeno ćemo vino piti
Svakog jutra, uglađeno
Bradu ćeš mi brijati
Sa balkona novog doma
Rugati se Romeu i Juliji
U London
Krunjen kišobranima, kabanicama jarkim
Trafalgarom ćemo šetati
Tu ću te nasmijati
Popiti svu kišu, oblake otjerati
Odvest ću te ispod pokrivača
Gdje nježno ćeš se, lukavo, sramiti
Svojim tijelom golim te obgrliti
I usnuti
Pođi, zato, sa mnom
Voliš li putovati?
Autor: Emanuel Mancho Srpak ◊ Izvor fotografije: pinterest.com
