Danas je prvi septembar. Moj sin danas polazi u prvi razred osnovne škole. Napustio sam ga još davno, prije nego što je proslavio prvi rođendan. Uvijek sam negdje jurio i žurio. Zato sam i propustio njegove prve korake, njegovo prvo ,,ta-ta!”, prvo sjedanje na nošu…
A onda sam, zbog žurbe, i otišao. I opet propuštam. Njegovu prvu priredbu u vrtiću, vodene ospice, prvog najboljeg druga, prve kopačke… Nikad više ništa neću propustiti, ali ničemu neću ni prisustvovati. Samo da tog dana nisam žurio preko pješačkog. Da nisam toliko žurio, vidio bih kamion koji je žurio kroz crveno.
Autor: Milica Galić ◊ Izvor fotografije: pixabay.com
