Plitak mi kofer, ne nosim mnogo.
Možda samo stari zagrljaj
Pritisnut ispod fascikle sa kolekcijom
Svih tvojih osmijeha, i uzorak parfema
Razliven na rubu kragne koja mi je
Prijeteći u zoru
Zabranila da je ikad operem.
U zadžepak zubatu četku za kosu
Ona će mi u pijanim noćima
Pričati o plovidbi pramenim morima
Kojima lutam svaki put kad
Zatvorim oči.
Ubacit ću nadanja, nekoliko laži
I taj sitni mladež iza uha
Da ga jednom
Okačim na nebo
Ili bar po njemu nazovem
Jednu od onih zvijezda na kojima bih
Proveo ostatak vječnosti
Bez tebe.
Autor: Adis Ahmethodžić
