Ne, nije ovo jedna od ribarskih priča za koje ne znamo da li su se zaista desile!
Kunem se da ne znam gdje je početak ove priče. Samo se sjećam da sam se probudila misleći da spavam u baštenskoj ležaljci koju je na tren neko snažno zaljuljao želeći da me probudi. Ali, vraga! Oko mene su bile mreže, ribarske mreže, drveni kovčezi, slama, kavezi sa paunovima i nepoznatim pticama, drvena burad, konopci… I sve se to u nekoj drvenoj prostoriji njihalo sa mnom. Pogledala sam oko sebe. Brod! Ja sam na brodu! Ali na nekom drvenom brodu! U trenu dok sam još pokušavala da shvatim šta mi se desilo i dok sam razmišljala kako se ipak nisam ni probudila neko je ušao u prostoriju gdje sam se nalazila. U snu ili budna ipak sam se uspjela sakriti iza velike vreće. Dva čovjeka, obučena u uniforme koje nisam mogla da prepoznam iz kojeg su vremena i koje mornarice, su ušla raspravljajući se žustro. Govorili su o krijumčarenju ruma i začina. Gospode! Definitivno sanjam da sam dio Magelanove flote! Napela sam sve mišiće i brojeći u sebi 3,2,1 pokušala se probuditi. I bila sam budna ali na istom mjestu dok su ona dvojica i dalje raspravljala za koliko vreća bibera drugi ne treba da znaju. Otišli su ne primijetivši me. Već sam postajala nervozna od ovog sna kada je neko novi došao među prtljagu. Gle! Maleni Indijac sa turbanom na glavi i majmunčetom na ramenu!
Hej! Zovnula sam ga izvirivši iza vreće. Ništa. On je sipao hranu pticama u kaveze. Sad sam zapucketala i prstima. Hej, ti! On me i dalje nije čuo ali je zato majmunče pogledalo u mom pravcu i prepadnuto prekrilo oči rukicama. Onda je nakon par sekundi sklonilo jednu ali brzinom svjetlosti opet je vratilo na oko. Okrenula sam se oko sebe i na vratima neke škrinje u ogledalu se ugledalu. Kao i majmunče postiđeno sam pokrila oči rukama. Bila sam gola. Pogledala sam u dječaka ali on me i dalje nije primjećivao. Majmunče je i dalje skrivalo pogled od mene. Zgrabila sam mrežu koju sam našla i umotala se u nju i nakašljavši se dala znak majmunčetu da može da me pogleda. Taman kada sam htjela da se ponovo obratim dječaku čula sam korake. Veliki debeli ribar sa lulom gunđajući je zgrabio mreže kojima sam se ogrnula i podigao ih na rame zajedno sa mnom. Noseći me preko ramena imala sam dovoljno vremena da shvatim da ću završiti u moru. Niko me nije čuo! Zatvorila sam oči izgovarajući posljednju molitvu prije nego li postanem hrana ribama. U tom trenu se začula uzbuna Neprijateljski brod na vidiku! Debeli ribar me bacio na pod palube i odgegao u pravcu kormilara. Udarac u glavu me podsjetio da bih se trebala izvući iz mreže i u nekom od drvenih kovčega potražiti nešto što bih mogla obući ili nastaviti gola istraživati brod, ionako sam shvatila da sam cijeloj posadi izuzev majmunčeta nevidljiva. Biće ovo duga plovidba do Portugala…
Piše: Luna Hodžić
