Mati će ponjeti tvoj krst
prkosno uzdignute glave
i kada u tebe upere prst
reći ću im da tvoja djela slave.
Reću im da si dobro dijete bio
stare poštovao hljeba im kupovao
svakoga pozdravljao i svesrdo pomagao
i uvjek druge ispred sebe stavljao.
A onda je došlo neko drugo vrijeme
kada se nisi braniti znao
sve svoje poštenje i strpljenje
samo si drugome davao.
Zli ljudi za štovanje nisu čuli,
pa su ti zlo ostavili u amanet
nisu znali da postoji mati
kojoj ćeš ti biti jedini zavjet.
Zavjet ću prenjeti sve do Boga
koga ću moliti za tebe, sina svoga,
da te spasi od takve rulje,
jer bilo je ljudi- nisu svi hulje.
Autor: Nada Golić
www.pinterest.com
