Priča jedne mudre zvezde

Najsjajnija zvezda i noćas ponovo sija na nebu. Njen sjaj prodire pravo kroz moj prozor i obasjava mi lice. Ne, ne ljutim se na nju što mi ne dozvoljava da spavam! Baš naprotiv, uvek se neizmerno obradujem kada je vidim jer nekako mislim da upravo mene i traži…

– Hej, pa ponovo si došla večeras?!

– Jesam, dolazim ja stalno, samo me ti nekada ne vidiš… Nadviju se ovi oblaci, zamrače čitav nebeski svod, pa ne mogu nikako da se provučem kroz njih.

– Dakle, ti si stalno tu! Moram priznati da sam zbog toga izuzetno srećna… A da li te vidim samo ja ili i drugi ljudi?

– Vidi me ko god želi da me vidi!

– Šta to znači?

– To znači, draga moja, da neko vidi svetlost i u najvećoj tami, dok ga drugi ne vidi nikada. I nije to ni do svetlosti, ni do tame – do čoveka je!

– Tačno, ali ni ja te ne vidim uvek…

– Upravo tako, dozvoljavaš tami da ti obavije vid i onda ne vidiš svetlost koja je stalno tu.

– Dobro, nije kao da imam pravo da se suprotstavim jednoj zvezdi, ima istine i u tome. I, kažeš mi, samo da poželim da te vidim i videću te uvek?

– Da, vidiš kako je lako!

– Možda i imaš pravo, u poslednje vreme te skoro svake večeri viđam i to stalno na istom mestu. Ti kao da ne odlaziš nigde…

– Sve to je zato što u poslednje vreme želiš da me vidiš više nego ikada pre. Zato se i pojavljujem na onom mestu na kom ćeš me sigurno videti… Odavde ne mogu promaći tvom pogledu, zar ne?

– Ne, nikako… Znači li to da me čekaš i kada ja nisam kod kuće?

– Čekam te uvek! Ali ne brini se, i kada nisi kod kuće, ja lebdim nad tobom i uvek sam tu. Osećaš me u dašku vetra, u mirisu cveća i sveže umešenog hleba… Ja sam ti u uspomenama, u starim stvarima i mudrim savetima…

– Da, da, ali u mojim mislima ti nemaš oblik zvezde…

– I ne treba da ga imam! U tvojim mislima sve treba da bude baš onako kako ti hoćeš, a u obliku zvezde ti se prikazujem samo kako bi mogla zaista da vidiš da sam tu – daleko i samo naizgled nedostižna – ali uvek tu!

Negde u toku ovog razgovora utonula sam u san… sa osmehom. Utonula sam u tako bezbrižan san poput deteta kom je baka ispričala najdivniju priču za laku noć. Moja zvezda je nastavila da sija…


Autor: Bojana Krkeljić


pinterest.com