Budim se pored praznog jastuka. Čekaj malo. Zasigurno znam da sam prošle večeri zaspala pored tebe. Kako te sad, iz čista mira, nema tu, lijevo od mene? Nije mi jasno.
Naglo ustajem iz kreveta i, dok spuštam bosa stopala na čupavi tepih, mislim gdje si, za ime svijeta, mogao da odeš ovako rano. I, još važnije, zašto si otišao? Kuda?
Utrčavam u dnevni boravak, nema te. Zavirujem u sve prostorije redom i ne nalazim te. Samo mačak Čarli je tu. On mirno sjedi u svojoj korpi i gleda me. Još te tražim, a onda odustajem. Nema te. Nisi tu.
Hvata me panika, nervoza i strah, a onda se stvarno budim i ti si tu. Pored mene. I onda je sve dobro.
Autor: Milica Galić ◊ Izvor fotografije: weheartit.com
