Izvini što ti nisam dobar domaćin. Izvini što te ne želim. Izvini što ću da te uklonim iz života. Boljeće me, znam. Ne brini, tebe neće da boli, ti još nemaš svijest ni o sebi ni o bilo čemu drugome. Boljeće me i fizički i psihički. Fizički kratko, nekoliko sati tek, najviše nekoliko dana. Psihički – zauvijek. Taj bol će da živi u meni dok je mene. Oprosti mi. Ovo je jedini način. Upravo prelazim ulicu i mislim kako bi idealno rješenje bilo kad bi me sad udario zglobni autobus. Onda ne bih morala da uradim ovo što planiram. To bi, uslovno rečeno, bilo najbezbolnije i najsrećnije rješenje. Kraj tebe i kraj mene. Ne bi bilo patnje. Možda nekoliko trenutaka. Ali ne može na lakši način. Mora ovako kako sam odlučila. Izvini. Izvini do beskraja.
,,Dobar dan. Imam zakazano u 11. Abortus.”
favim.com
Autor: Milica Galić
