Pismo nepostojećoj kćeri

Ovo je pismo koje škica
moju nepostojeću kćer.
Ovih dana osjećam i previše
pa ne znam kome da se obratim.
Zato slušaj ti, čudo nepostojeće.

Ti si ona koja pravi
oblake od šećerne vune.
koja briše svaki tužan kraj u pričama.
Po tvojoj logici, bolje je kad priča nikada ne završi.

Godinama ćeš gledati svoje malo nebo
iznad kolijevke a ja ću ti skinuti svaku zvijezdu.
Jednu po jednu, samo da ti pokažem
kako ćeš pronaći pravu ljubav
kakvu zaslužuješ.
Tvoj se nepostojeći otac nagledao
previše lažnih da bi postupila pogrešno.

Nikada nikome ne dozvoljavaj da ti umanji ljepotu.
Onu jesen u tvojoj kosi
ljeto u tvojim očima
zimu u tvojim suzama ili
proljeće u tvom koraku.

Želim te upoznati sa svime što jesi
podariti bogatstvo koje pružaš
ovom ružno zarđalom svijetu.
Ne daj se varati
život je u tome i previše dobar.
Kada dišeš, udahni sve u sebe i pažljivo biraj
ono što će ostati.
Sve što izdahneš, vezat će se za druge.
Jednako je i sa riječima.
Zato pripazi!

Vjeruj, mala
život će te udarati.
Budi pametna, ne pali vatre
koje je nemoguće ugasiti
i ne daj se ljudima kao nagrada.

Tvoje srce za njih će biti
samo vreća za udaranje
tvoje lice ogledalo za pretvaranje
a tvoja koža platno
po kojem će slikati najslađe laži.

Ne zaljubljuj se prekovremeno
dovoljno patnje ima i u pravoj ljubavi
a ovo suvišno spada pod dosadu.
Pusti ih samo, neka se hrane dramom
ti ćeš zauvijek imati svoj doručak u krevetu.

Ne vjeruj animiranim filmovima
ni visokim dvorcima.
Nitko nikada nije živio bezbrižno.

Slobodno se sakrij u kišu
ona pruža dobro sklonište
jer uz pomoć kazaljki, dovoljno hrabrosti i sna
kiša ispire sve.

Neka zbog tvoje dobrote i najgorima
iskoče krila na ramenima gdje su bili ranjeni
zbog preteškog tereta vlastitih grešaka.

Ne daj da ti nametnu bilo koji društveni standard
ili oblik ponašanja koji nije ti.
Vjeruj, pokušat će objasniti
zašto danas iskrenost ne priliči ženi
i zašto se umjesto duge kose
najprije zamijete crveni rogovi.

Nikad ne teži skupim šminkama.
Tvoja realnost biti će topla i ugodna
uvijek dobrodošla sa snovima
i u krivu će biti oni
koji šminkaju svoju realnost
u uvjerenju lažnih promjena.

Svijet će se doimati
kao skupina gladnih lešinara
kojima nikada nećeš biti dovoljna.
Ne dopuštaj da ti pripisuju svoje propuste ili pogrešne epitete.
Žarkim očima zapali nebo
i nasmij se njihovom letu
kako kruže oko tebe
a ti si im, na samom početku
sa jednom osmijehom podarila krila.

Još nisi rođena no već te poznajem
i čuvam na dlanu.

Tek si misao
a već si vječna.


Autor: Emanuel Mancho Srpak ◊ Izvor fotografije: pinterest.com