Pisac

Sedeo je za pisaćim stolom… O čemu da piše? Nije imao ni trunku inspiracije. Uzdahnuo je i spustio čelo u dlanove. Ponestajalo mu je vremena… Urednik će ili dobiti novu priču ili uzeti njegov posao – praznih ruku ostati neće.

pexels.com

Ustao je od stola i otišao do frižidera. Otvorio je vrata i bledo zurio unutra. O čemu da piše? Ni frižider nije znao. Umesto odgovora mu je ponudio pivo. Prihvatio je frižiderovu ponudu i, nakon što će mu se zahvaliti na piću, vratio se za pisaći sto sa pivom u ruci. Zurio je u prazan ekran ne uspevajući silom da natera inspiraciju k sebi. Zapitao se zašto to i pokušava kad je sveopšte poznato da je inspiracija divlji pastuv koji se silom ukrotiti ne može. Razuman odgovor, naravno, nije postojao, tako da je rešio da je ostavi na miru i da uživa u svom hladnom pivu koje mu je frižider tako velikodušno darovao. Inspiracija će mu već doći kad se na to sama rešila bude…

Nedugo zatim, tako i bi! Pisac ozarenog lica spusti prste na tastaturu i poče da kuca:

Pisac

Sedeo je za pisaćim stolom… O čemu da piše? Nije imao ni trunku inspiracije. Uzdahnuo je i spustio čelo u dlanove. Ponestajalo mu je vremena…“


Autor: Miroslav Stojković