Perom kroz srce

Otići

Svitalo je. Bilo je oko 5h ujutru. Prerano za noćne ptice, ali taman za odlazak. Stajao sam tog dana na njenom pragu čitava dva minuta, a kroz glavu mi je prošao ceo život. A ona je tada spavala, sa šakama...

nastavi čitanje

Moje možda

Možda… Kada dođe neka tuđa jesen i kad se vrate neke prošle zime. Možda kad se svet u oku skupi, a cipele postanu preteške za nove rute. Možda me se jednom setiš… Kad se budu puštale neke setne pesme i...

nastavi čitanje

Najromantičniji izgovor za kraj

Konačno je zaspala Marija, sa kosom rasutom svuda po mom jastuku. Crvenih obraza i natečenih očiju. Plakala je te noći. Satima. I slušala me. A ja sam, bez ustezanja, po prvi put otvoreno govorio o rastancima. Pitala se zašto. Pa...

nastavi čitanje

Tamo

Tamo gde počiva mi ruka, na prelazu vrata i ramena, tamo je mirna luka zauvek moja i njena. Tamo gde sunce se budi, a ona još uvek spava, tamo smo mladi i ludi. Tamo je moja java. Tamo gde mir...

nastavi čitanje

Sreća

Uskoro ću mirisati na vanilu, na crnu kafu i na rano jutro. Uskoro ćeš otvoriti oči i ugledati istinu, ugledati boje, ugledati početak. Uskoro ćemo se zagrliti, pa poljubiti, pa rastati. I tamo, iza vrata, tamo ćemo se upoznati. Upoznaću...

nastavi čitanje

Novogodišnja

  Nije to bila samo prašnjava kutija. I nije to bila samo jelka. Ukrasi jesu stari, ali sam ih svaki put gledao sa nekim novim osećanjem u grudima. I nisam te se setio iznenada, uvek si mi se vrzmala po...

nastavi čitanje

Ova godina

– Šta te je naučila ova godina? – pita me, iz velike, crne fotelje, umotan u plavo ćebe. Grad je odavno zaspao. Sva svetla, sem uličnih su ugašena. Čak i naše, jer on voli da sedi u mraku. Šta još...

nastavi čitanje

Simfonija

  Hoćeš li mi oprostiti ako odem? Ako te ostavim uplakanu i uplašenu? Da li tvoje srce može da razume moje, koje je na komade puklo? Da li to malo srce, što ti kuca ispod cvetne haljinice, može da shvati...

nastavi čitanje

Tuđa sreća

Bile su ovo lude godine, dobro ih pamti moja luda glava. Nema gde nisam stigao i nema kojoj nisam namignuo. U iskrzanim cipelama, sa dva kofera i stotinu planova. Bio sam i vrag i svetac i probisvet i ozbiljan lik...

nastavi čitanje

Una

Samo unatraške i u nedogled sam umeo da osećam… Te su godine i bile takve – sve je nekako bilo unatraške i u nedogled. Sve sem nje. Ona je čvrsto stajala na svojim niskim štiklama i ljubila me u obraze...

nastavi čitanje