Pregled po oznaci: zelenislon

35 kvadrata


Sanjam te. I onda nisam dobro čitav dan. Sanjam te čudno. U noćima kad se budim po pet puta. I isto je kao i na javi. Rado bih da me zagrliš. A na kraju opet odem. To je moj mali začarani krug. Moj točak. Moja krletka. U kojoj trčim po svu noc. Budim druge. Budim sebe. Ovaj tuđi svijet je…

nastavi čitanje »

Hoćeš li


Hoćeš li doći? Da sigurno znam. Da te ne čekam. Do zadnjeg trena da nisam sigurna. Da me prene zvono iz zurenja u pod. Hoćeš li doći? Hoćeš li biti moj drug i ti se ne bude dalo, kad navalim da me voliš i kad nisam baš za voljenje. Hoćeš li se izvući iz svoje glave kada ti kažem: „…

nastavi čitanje »

Da li da te volim


Ja nisam nikad skontala da li smijem da te volim ili ne. Niti, da li bi htio jednog dana ti da voliš mene. Kada god sad sjela da razgovaram sa sobom i odlučila da to baš nije pametno, došao si. Sa svojim zagrljajima, osmijesima, dugim pričama i još dužim šutnjama. Kada god sam sebi rekla: „Možda ipak treba da se…

nastavi čitanje »

Petkovi


Petak je dan za sabrat’ se. I da se smiriš. I da pedeseti put sebi kažeš da nećeš više da provodiš ni minutu sa ljudima koji su usisivači pozitivne energije, jer je, eto, nisi našao na putu. I petak je dan da to fakat ispoštuješ. Ostaneš kod kuće, odlučiš da se rastežeš po podu. Da to nazoveš jogom, pa kasnije…

nastavi čitanje »

Glavom kroz zid


Al’ kad ti neko kaže: „Ne možeš glavom kroz zid i ne možeš živjeti te svoje ideale.“ Pa ti lijepo, onako s puno mudrosti i beskičmenjačkog života, objasni da svijet nije onakav kakvim ga vidiš i da treba nekad da šutiš i trpiš i da to nekad jeste počesto, ali eto šta ćeš i da ne možeš da furaš svoj…

nastavi čitanje »

Život na klik


Izblijedit će sva ova rana jutra kad mogu polubudna da se okrenem i rukom te dohvatim na drugoj strani kreveta… i mirna zaspem. Izblijedit će i ove večeri kad možemo pod istim komadom neba da ležimo i gledamo u zvijezde i raspredajući kako smo mali i kako smo ništa. I zagrljaji, oni čvrsti, veliki najsigurniji na svijetu. I pogledi oni…

nastavi čitanje »

Chatovanje na ozbiljne teme


– Ljudi samo pričaju o odlaženju. – Tamo možda i manje, ovdje je strašno. Hodaš cestom čuješ kako pričaju o terminima za vizu i kako je gužva i kako je nemoguće dočekati termin. – Pa i ne pričali, kad za praksu dobiješ 40 KM. Kako da ne poludiš? – Eeee, pa vi dobijete 40. U nas raja plaća 30 svaki…

nastavi čitanje »

Da smo djeca


Mogu li ponovo da budem mala djevojčica i da se naljutim na tebe, ali da se baš onako strašno naljutim, pa da ne pričamo jedno tri dana? Može li da budeš dječak, pa da dođeš i pitaš me zašto sam ljuta, pa ti ja kažem: “Nisam!” i da nastavim da se durim, jer čak i ne kontaš zašto sam ljuta.…

nastavi čitanje »

Zašto ne može


– Možemo li kupiti sladoled? – Možemo. – Možemo li poslije toga u park? – Možemo. – Možemo li poslije toga da navratimo u pekaru da kupimo kifle? – Možemo. – A zašto u tebe sve može!? Mali ljudi imaju puno pitanja koja nikad ne čujemo. Mali ljudi imaju uvijek, ali baš uvijek najbitnija pitanja. Zašto ne čujemo da smo…

nastavi čitanje »

Tvoje.


Mašta. Ne loša, ali ipak loša mašta. Loša da je bolesna. Znojne majice opet. Koljena! Zadaci, brojevi, skice, slova…bilo šta da nema prostora za razmišljanje. Eto! Tako je to. Svi ti strahovi kad sebi dozvoliš da si slab, ništavan i ovisan o tuđim pogledima, tuđim dodirima i tuđim osjećajima. Traženje sitnih razloga. Ona tmina što čuči na prsima. Pritišće i…

nastavi čitanje »