Pregled po oznaci: Tufnasta Zebra

Ljubav nije savršena


„Mislio sam da će to biti nešto savršeno“, rekao si jednog popodneva dok si krio pogled u dnu šolje pune toplog čaja. „Ali nekako nije. Nekako nam ne ide. Žao mi je.“ Ne sećam se da li sam uopšte nešto rekla. Možda sam se samo složila, jer nisam mogla da sročim u rečenicu sve što sam želela da kažem. Možda…

nastavi čitanje »

Knedla na Vajberu


Priča nam kako je nekoliko dana učila oca da koristi Vajber. Kako mu nije bilo toliko teško da upamti korake koje treba da savlada da bi poslao poruku koliko mu je bilo teško da klikne, jer nikako da mu se prsti naviknu na tu vražju mašinu sa đavolski osetljivim ekranom. Priča nam i smeje se, mada znamo da joj ništa…

nastavi čitanje »

Alarm za život


Sećate li se dobrih starih budilnika? Onih koji, uz možda male nijanse razlike, zvone gotovo svi na isti način – prodorno i iritirajuće, glasno, jasno i uporno, koji uvek odzvone pošteno i do kraja, ili makar dok vas ne isteraju iz kreveta i nateraju da ustanete na noge lagane i prekinete zvonjavu. Stajali su na policama naših baka i deka,…

nastavi čitanje »

O pitaocima, ispitanicima i zabadanju noseva u tuđi status veze


Ako ste u drugoj polovini dvadesetih, a još uvek se niste udali ili oženili, zatrudneli ili napravili dete (ili još bolje, i jedno i drugo, nebitno kojim redosledom), verovatno u svom okruženju imate bar jednog redovnog i nekoliko povremenih pitalaca koji gore od znatiželje kad sve to planirate da uradite – i ne libe se da vas to direktno pitaju…

nastavi čitanje »

Tupavi i sistem, ili – vredi li zaista?


Sedim u jednom hodniku u kome je pretoplo za jaknu, a prehladno za džemper, i žvrljam u tefteru za beleške. Čekam da se završi jedan sastanak. Treba mi da se završi jedan sastanak, da bi sa njega izašli jedni ljudi, jer ti ljudi treba nešto da mi kažu da bih mogla da uradim svoj posao i završim ono zbog čega…

nastavi čitanje »

O pisanju i piskaranju, ili: moramo li svi raditi sve?


Bilo jednom jedno lepo vreme kada su ljudi radili ono što znaju. Pevali su oni koji imaju sluha, glumili oni nadareni da se izražavaju govorom, mimikom i pokretom, pisali oni koji imaju ideje i sposobnost da ih kroz pisanu reč prenesu drugima. Danas se štošta promenilo – svi bi želeli da rade sve. Negde je nedostatak talenta moguće nadomestiti pomoću…

nastavi čitanje »

Dokle smo stigli?


Okej, hajde da verujemo Darvinu. Postali smo od majmuna. Sišli smo sa drveta, naučili lepo da se služimo rukama i nogama, progovorili smo, počeli da radimo. Razvili smo se i postali živa bića naprednija i uzvišenija od životinja. Šta smo to izumeli što životinje pre nas nisu imale? Verovatno ćete najpre reći – jezik kao artikulisani način komunikacije. Tvrdnja je…

nastavi čitanje »

Utopija


Našem prosečnom vozu potrebno je tri sata da pređe stotinak kilometara. Sasvim pristojno vreme da, zagledani kroz prozor, natenane preorete protekle događaje, okopate ih razmišljanjima i zalijete utiscima. U celini, bila je to jako lepa poseta. Samo sam jednom morala da se branim i pravdam zašto ne jedem meso. I jednom se prevarila da uđem u razgovor o braku i…

nastavi čitanje »

O izgubljenom vremenu, unutrašnjem miru i energetskim vampirima


Prekidam vezu i gledam u ekran. Razgovor završen. Trajanje: 50 minuta. 50 minuta vremena koje je otišlo u nepovrat. 50 minuta prežvakavanja stvari koje već previše dobro znamo, jer smo ih već dovoljno puta prežvakali; koje ne možemo da ispravimo, jer nismo mi ti koji su ih iskrivili. 50 minuta priča koje me se lično i ne tiču, a ako…

nastavi čitanje »