Pregled po oznaci: Srećko Aleksić

Staklene perle


Kroz vlažne prste dodira provlači se vazduh nemira, neostvaren ljubavni san- svetluca nepomično u sobi; osim neraspakovane čežnje, u zvezdanim noćima prozora. To nije varka niti velika laž- kada smrt boli -mesto usana, kada duša jeca u toplim grudima; zvona s Noterdamske crkve, ozvanjaju tri puta u noći. I zašto nepromišljeno ćutimo kada nismo ništa završili- sve počinje u savršenoj…

nastavi čitanje »

Žad


Sunce zalazi U letnjoj noći poljubaca Talas se meškolji U srebrnoj školjki dodira Kuda zajedno poći? Pod obroncima planina. Sedam dana plod u oku golem, golem kao tvoja misao greben, sa koga mi mašeš razapetim jedrom; dojke ljubim- tvoje mesečeve kupe, voćne grudve u ustima. Vazduhom plovi molitva kao kamen; još si samo odjek crne ure- na ljubavnom horizontu vremena.…

nastavi čitanje »

Obale ruku


Nežan osmeh zarobljen prema tebi, topla kafa na stolu i svetlost poraza- odgonetaju misao. Zarobljena dubina nepostojećeg sna, potonuli talas upliv praznine pijavice nemira. Godine besmisla maglenih slika; iz koga narasta kameni grad. Gde je tu ljubav? kada zaborav niče- dok starim a još sam mlad, trunkom svoje nevinosti. Harmonija zvuka upliv nežnosti- stih kojim trgujem, ruke preko obale- prekrivaju…

nastavi čitanje »

Ćutanje kroz pesmu


Hladnoća stiže kao Meteor Termometri ljubavi. Olovno nebo grize za uši Zaljubljenost pada na dlan, Pogledi jesenjih susreta- Stavih misao da provetrim pesmu. Gledam tvoj odlazak Potez koji nestaje; Na platnu vremena, Na licu ružičast karmin, Greh njene majke u ćutanju. Snovi koje ne odsanjah Plešu sa vetrovima- Pokušavaju sakriti put; Kroz pukotine svesti. Pogledoh se u ogledalu Slomio bih…

nastavi čitanje »

Ogrlica svitanja


Na rubu postelje palim jednu vatru- Za tebe se budim Pijan od svitanja i trezan od svega- U vreme bez vere bez običnih dana pala ova ljubav što ne zna za klimu- U zemlju meteža Ruža što menjaju baštovana dnevno ( I tuga rose u njenom zaljubljenom pogledu!) U svetu što postoje Dolina Sedam Smrti: otrovnica zmija biljki i jezera……

nastavi čitanje »

Pobacaj svoje hartije…


Pobacaj noćas sve svoje hartije odloži pero pusti da ti prsti pišu po vlažnom telu, neka je prazna stranica, neka je reč, ljubavna rečenica napiši usnulu pesmu ako mi tvoja gramatika povredi kožu, ako uzdahnem, ako jauknem, neka ti zagrljaj bude još jači, i ako tvoji prsti stanu da mucaju umoči ih u noć i počni iznova popuni moje margine…

nastavi čitanje »