Pregled po oznaci: Rankica Gvozden

Vrijeme i čekanje


Prolazi vrijeme, mili Osipa se Ko sa februara ovog snijeg Mili, dani prolaze A ja još nisam Oka tvog svaku nijansu U pamćenje urezala Mili, u nepovrat sati odlaze A ja još svaki ton glasa tvog Za uzdah zakačila nisam Mili, minuti prolaze, prolaze A još ruke tvoje Dočekala nije moja kosa Još korake tvoje Dočekala nisu stopala moja bosa…

nastavi čitanje »

Tebi


Ljubim ti Istok u rukama Sjever u imenu i očima Tebi, Koji si ljubav moja. Grlim ti pjesmu pod rebrima Slike u strujanju krvi i zubima Tebi, Koji si vjera moja. Pratim Svemir ti u koraku Obećanje u vremenu i liku Tebi, Koji si nada moja. Autor: Rankica Gvozden 

nastavi čitanje »

Ruke i oči


Na prste dušu staviš U crnom i bijelom svijetu svog klavira Magiju praviš Pitam se Pitaš li se tad Znaš li Slutiš li U rukama tvojim Živi svaka zima Koju sam ikad voljela U modrom ledu Tvojih vena Postoje taktovi Iz kojih izlaz Vijekovima tražim O tonove se Svaki put u Parčiće razbijem Ispod trepavica mraz U kristale mi pretvara…

nastavi čitanje »

Danas nam je divan dan…


Dragi naši outLOUDeri, pre tačno godinu dana, 4. septembra 2016. godine, naš magazin je ugledao svetlost dana i stavio ružičaste naočare na svakodnevicu. Tim povodom, zahvaljujemo vam se na čitanju, deljenju i pisanju, na svim kritikama i sugestijama, na svim radovima i talentima podeljenim sa nama. U nastavku ovog specijalnog rođendanskog posta, mali ali nemerljivo važan deo članova redakcije i…

nastavi čitanje »

Prijatelju


“Čuvaj se” utisnem na dlan poput amajlije Samo meni vidljive Tvoj šapat i pramen kose iza desnog uha stavim Pa koračam hrabro. Ne dira me zloba Ni tuđe sitne pakosti Straha i neznanja plodovi U zagrljaju Zemlje, svi smo mi gosti Njenje suze ‘zalud da prosipam ne želim Koliko život krade, a koliko daje, ne računam Oduvijek smo mi u…

nastavi čitanje »

Slika


Probudila sam se u zoru S nedostajanjem na kapcima Spring Waltz je dopirao iz zidova, iz središta moje duše. Jutros sam slikala prstima Na podlozi od čežnje Konture sam pravila uspomenama Miješala sam nadu, boje i nježnost Niz zglobove slijevala se sjeta i dobro poznata tuga. Nebeske visine Veličanstvene morske dubine Pohrlile su na moje dlanove Da ih prigrlim Da…

nastavi čitanje »

Kada mi on nedostaje


Kada mi on nedostaje, Hoda mi po ivici mašte Bez dozvole prelazi granice misli i snova Pravi vrtlog od rijeke i muzike Simbiozu šapata i kretanja Pokreće vremeplov u mojim ćelijama Na jagodicama osjetim treptaj godina Pogledima na kapcima mi slika sreću Snovi mu postanu tijesni, da u njih stane, Dolazi u jutra, dane… Od uzdaha, preko zgloba, u pjesme…

nastavi čitanje »

Glad


Svi moji stihovi Goluždravi su ptići u oluji. Sa svijetom nade ispod malih krila, Sa čitavim jednim životom u toplim nogama. Na kraju dana, na kraju puta, Čekaš ih ti, zvijeri moja gladna Iskeženih zuba, kazno moja! Kad završiš s njima, Tek su mrlje krvi oko tvojih usta, Tek su tragovi paperja na tvojim zubima. Golicaju. Smetaju. O, glupi ptići!…

nastavi čitanje »

Čovjek-san


Iz kragni njegove plave košulje osipaju se po mojim rukama zvijezde. Njegov smijeh mi miluje nervus acusticus kao Clair de Lune. Dok ga gledam kako sjedi preko puta mene, pitam se da li je čovjek ili živa Mikelanđelova statua. Vjerujem u vanzemaljce, jer on sa ove planete ne može da bude. Da li mu je srce izdijeljeno na komore i…

nastavi čitanje »