Pregled po oznaci: Proza

Ona je čekala


Ne volim jutarnje smjene nedjeljom. Čim otvorim lokal, ulaze – oni. Oni koji su jučer bili na koncertu, tulumu, spoju pa dođu spustiti noćni val na isti način. Sa žaljenjem zure u moju konobarsku opravu, ispucale vene na nogama, zadrže pogled na izrasloj bradavici na kapku I zadovoljni su što nisu ja. Do malo prije su špicirali na svoju mladost,…

nastavi čitanje »

Februar


Kao dete silno sam se radovala februaru. Znala sam da mi se bliži rođendan, pa sam mesecima ranije smišljala kakvu tortu želim i jedva čekala da otvaram poklone i da mi dođu svi ti dragi ljudi. Iako je kasnije ta rođendanska euforija bledela, februar je, naravno ostao moj omiljeni mesec, a onda je to prestao da bude. I evo… već…

nastavi čitanje »

Vreme


Vreme… Kažu da leči sve. Često mi govore da ono zaceljuje rane i na telu i na duši, da olakšava sve teškoće i priziva zaborav kao najvernijeg saveznika. Trudila sam se da verujem u to, tešila sebe njihovim rečima, a onda je došao dan kada sam se konačno zapitala koliko istine ima u tim tvrdnjama. Da li ljudi zaista veruju…

nastavi čitanje »

Za sve je kriva Penelopa?!


Ispred nas je veliki prostor, koji kao da će se svakoga časa spojiti i prići toj oštroj liniji, što razdvaja kopno i more. Možda će neki novi svjetski poredak zaustaviti te nečujne i velike igre između neba i mora. Tako je i sa ljudima, da se neba i ljudskih lica čovjek nikad neće moći nagledati, znao je i Andrić. Onda…

nastavi čitanje »

Odnoseći vazduh


,,Idem sad,” – govoriš mi praveći se da ne znaš da ćeš poneti vazduh sa sobom. ,,U redu,” – odgovaram, trudeći se da prikrijem da u meni sada ništa nije u redu, već u neredu, a glas mi se lomi, te dve reči izgovaram u pukotinama. U jednom momentu bih da pitam da li misliš da će neko drugi biti…

nastavi čitanje »

Neka je svaki dan Nova godina


Nova godina stiže, a sa njom stižu i nove odluke. Obećavamo sebi (po ko zna koji put) da ćemo voditi više računa o zdravlju, da ćemo se manje nervirati, više voleti, biti srećniji i pametniji itd. A samo mi znamo koja je ovo godina za redom u kojoj sebi dajemo ista obećanja. Kada bismo samo malo seli i razmislili možda…

nastavi čitanje »

Dar


,,Srećan ti rođendan!” Gledaš me zbunjeno, dok tvoje usne obrazuju polu osmeh. Nije ti rođendan i znaš da ja znam da nije, pa pokušavaš da shvatiš da li je to još jedna od mojih šala koje po običaju baš i ne razumeš. Pustiću te da misliš da je tako, neću ti reći da ti zapravo predajem rani rođendanski poklon –…

nastavi čitanje »

Kad izdaju oni koje najviše volimo


Svako je barem jednom u životu doživeo da ga neko povredi, uvredi ili izda. To najčešće budu ljudi koji su nam veoma bliski i od kojih to nismo očekivali. Upravo zato nas i zaboli! Mnogo je lakše podneti uvredu, nepravdu i bol koju nam nanese neko do koga nam nije stalo. Naravno, ni tada nije prijatno, ali je jednostavno lakše.…

nastavi čitanje »

Pismo strancu


Ti, koji ćeš biti sa njom, Neću te mrzeti. Neću te mrzeti. Neću te mrzeti. Neću te mrzeti. Ako ponovim dovoljno puta hoće li postati stvarnost? Istina je da ti neću moći želeti dobro i izvinjavam se zbog toga. Meni, sa ponosom koji preliva čašu mog bistovanja tako teško je da se izvinim, ali eto, tebi tražim oprost jer znam…

nastavi čitanje »

Putevi života


Život nas često povede putevima kojima nikad nismo želeli da idemo. Iscrta nam nove staze, napravi smernice i učini sve da nas odvede onuda kuda želi. Zavedeni sjajem i lepotom koji se iza tih smernica nalaze, zakoračimo u nepoznato nadajući se da je naša istinska sreća baš tu. Iza nas ostaju stari drumovi, oni sa kojih smo žarko želeli da…

nastavi čitanje »