Pregled po oznaci: Nada Golić

Smrznuti pogled


Kada se budem zagledala u jednu tačku i pogled mi se zamrzne na njoj, tada trebaš znati da me ništa više ne moraš pitati, sve će ti reći moj pogled bez pogleda, u prazno, u vječnost gdje ostaje samo bol. Tada ću biti negdje daleko u mojim mislima gledajući kako se negdje jedna duša mrzne i hladi i polako rastaje…

nastavi čitanje »

Oprost


Molim TE za ljubav, onu što mi nedostaje kod drugih ljudi, jer ja nemam dušu srodnu, prijatelj moje duše TI budi. Dosljedno se svaki dan molim, za duše izgubljene i same. Mom neprijatelju drug TI budi, podari mu oprost, ne dozvoli mu omame. Te duše ispaćene postale su crne. Udijeli im djelić plavog neba, da nauče kako ljubiti bližnjeg svog,…

nastavi čitanje »

Soba


Sjedim u bolničkoj sobi Oko mene bjelina koja me drobi Ne pušta me iz svoje kandže Prilijepila me uz krevet borbi. A soba je prazna i hladna Ko da niko u nju kročio nije Zar može bolesnik da bude sam Kada mu do ničega nije. Na štapu vise flašice silne Zabodene u moje ruke Misle sestre da će mi one…

nastavi čitanje »

Prkos


Mati će ponjeti tvoj krst prkosno uzdignute glave i kada u tebe upere prst reći ću im da tvoja djela slave. Reću im da si dobro dijete bio stare poštovao hljeba im kupovao svakoga pozdravljao i svesrdo pomagao i uvjek druge ispred sebe stavljao. A onda je došlo neko drugo vrijeme kada se nisi braniti znao sve svoje poštenje i…

nastavi čitanje »

Obećanje


Obećala sam da ću te ponovo sresti, kad nam bore na lice legnu. Hoćeš li me prepoznati ovakvu, hoće li ruke za mnom da posegnu? Hoćemo li pričati o prošlosti sječajući se lijepih dana i oprosti jedno drugome sva bolna mjesta puna rana? Hoćeš li me pitati kako je bilo bez tvoje ljubavi, jesam li te zaboravila i stavila u…

nastavi čitanje »

Muk


I opet me obuzima ona posebna sjeta, kada se poželim ljudi i laveži jednog napuštenog pseta. Da me on probudi u noći i razbiju tišinu muka, da me ljudi zagrle i ušuškaju u svoja njedra. Čovjeku je potrebno malo: nježan pogled, blagodatni osmijeh i lavež pasa koji bi otjerali skrivenu noćnu tminu. Svijet je postao zao, kao krvoločni vuk. Ničega…

nastavi čitanje »

Snaga


Hoćeš li imati snage da izdržiš sve do kraja, kad’ te napusti želja da se smiješ, kad’ ćutanjem počneš da mi dosađuješ kad’ prestaneš da zbijaš šale i da se briješ? Hoće li te biti strah da u krevet legneš, pokriješ se teškim jorganom sa željom da više ne ustaneš da me posljednji put poljubiš i za ruku uhvatiš? Hoćeš…

nastavi čitanje »

Zima


Prvo zimsko jutro ovog decembra sa tankim velom snijega na travi. Pogled mi uroni u plavetnilo vedrog nebom na kojem je izronilo sunce i u svojoj studeni bacalo škrte zrake na kuće i drveće. Misli me vratiše u avliju moje nene. Zemlja smrzla, vazduh oštar, snjeg napadao do koljena. Jutros me mati poslala sa kanticom mlijeka do nene. -Padao je…

nastavi čitanje »

Oda životu


Između snova i jave Lebdim u nekom polusnu Ne osjećam svoje tijelo više Slomile me godine i život krut. Pa se sad pitam svakog dana Šta treba da radim od ovih rana Što mi to život na tanjiru stvori Nit’ me upita, nit’ šansu pruži? Zašto baš meni ovako krut? Kô da je na me strašno ljut A ja se…

nastavi čitanje »

Princ na bijelom konju


Generacijama u mojoj porodici se nije desio razvod. Sada moram ja svojom roditeljima priznati da ne mogu više izdržati, da sam pogriješila, da su oni bili u pravu i da Marko nije bio princ na bijelome konju, da ga moram napustiti i pobjeći od njega, inače ću poludjeti. To njegovo agresivno, sadističko ponašanje počelo je neopaženo. Svaki put bi činio…

nastavi čitanje »