Pregled po oznaci: Milica Stanisavljević

Automat za šanse


– Možda nije video. – Ma da, možda je zaspao. – Ko zna, vikend je, možda ima  neke goste. – Realno, možda je na treningu, pa dok se tušne, presvuče, dođe do ranca… – A možda su ga oteli vanzemaljci jer bi mogao da naruši intergalaktičku ravnotežu tako što  će mi odgovoriti na poruku posle tri dana. – začepila nam…

nastavi čitanje »

Kako se lomi srce


– Slomio si mi srce. – kažem. – Mislio sam da si prerasla tu fazu. – odgovori. – Nema tu šta da se preraste. – uzvratim, iznenađujuće hladno za nekog ko je isto to srce lepio i sastavljao godinama – Samo u nekom trenutku prestaneš da bežiš od činjenice da si slomljen, i počneš da se sastavljaš. – Ali ja…

nastavi čitanje »

Krv u mozak


Ćao, šta radiš? Ja, evo… Ma, znaš ti mene. Visim sa kreveta. Skroz naglavačke. Kao u filmu, samo malo manje vešto i mnogo manje udobno. Noge visoko uza zid, a glava traži pod. I onda baba kaže: „Sliće ti se krv u mozak“, ali ja mislim na tebe i, mimo svih zakona gravitacije, anatomije, krvotoka i ostalih čudesa u koja…

nastavi čitanje »

Ne lajkuj, majko


– Šta radiš to?? – Ništa ja, samo mi je iskočio ovde. – Aha. Iskočio? Onako, sam od sebe? – Da, bre, kad ti kažem, ovde sa strane. Da lajkujem kad sam već tu? – Šta da lajkuješ?! – Pa sliku neku, nešto, šta znam. – Ma šta ti imaš njemu da lajkuješ. – Pa dečko ti je, šta. –…

nastavi čitanje »

Barice gore


– Ja ću sada kidnapovati ovo parče pice. – To ti, vidiš, nije loša ideja. – Kad sam ja pa imala loše ideje? – Kad si rešila da popiješ i treće pivo. – Ali ja sam i dalje svesna. – Čega si svesna? – Pa ovog parčeta pice. I te tvoje podignute obrve. I barice koja gori. – Barica koja…

nastavi čitanje »

Budala


U nekom paralelnom univerzumu, jedan paralelni Ti stojiš tik ispred paralelne mene i govoriš mi, jasno i glasno, ili samo malo tiše: „Ti bi mogla biti ono što mi treba.“ U nekom paralelnom univerzumu, kažeš mi da sam ja ono foliranje šefova da ti nije dobro i da ćeš dan provesti u krevetu. Ono planiranje planinarenja usred radne nedelje i…

nastavi čitanje »

Zezanje


Napolju je padao sneg. Pokazao mi je da uđem, zatvorio vrata za nama i rekao da moram da naučim da se zezam. Jer kad mi vrti kosu između prstiju, struk između dlanova i svet između galaksija, to se zezamo, rekao je. Dok ne stane sneg. U podne sa čajem koji ne podnosimo, popodne sa filmovima koje ne odgledamo, uveče sa…

nastavi čitanje »

Dizanje ruku


– Ko još miriše na tropsko voće usred zime? – prokomentarisala je začuđeno izbor kupke – Ceo stan miriše na plažu… I šta će ti taj bebeći bademantil. – Što? Šta fali? – slegnula sam ramenima. – Pa ta kupka je za leto, a bademantil za desetogodišnje dete. Smejaće ti se neko. – negodovala je. – Oh, majko, šta ću…

nastavi čitanje »

Marija, on te voli


– Marija, ja te volim! MARIJA, IDIOTE, JA TE VOLIM! Tako je urlao. Tik ispod mog prozora. U tri ujutru. Nisam bila Marija, ali Marija nije delovala kao da mari, pa sam rešila da ja dignem zadnjicu iz kreveta i odvučem se do prozora. Na trenutak sam pozavidela Mariji, al’ već u narednom postala sam svesna haotične muške prilike sa…

nastavi čitanje »

Neću piće.


– Dodao sam te jer mi se sviđa kako se izražavaš. – rekao je, pojavivši se niotkuda – Hoćemo na pivo? – Izvini, al’ da sam izašla na pivo sa svakim strancem koji mi je rekao da mu se sviđa kako se izražavam, ja bih sad bila u anonimnim alkoholičarima. – odgovorila sam. – Ok. Razumem. – rekao je –…

nastavi čitanje »