Pregled po oznaci: Milica Galić

„…i tako, Lelo moja, brak ti je naporna rabota. Kako da postignem da budem i sve ono što sam bila do sad, i još na to da dodam i domaćicu, što sam za sad samo u pokušaju, i spremačicu, i kuvaricu, i ženu sa dva prezimena i još planinu divnih stvari… Valjda sve to ide u paketu“, pričam Leli dok…

Ležao je mirno i nepomično i gledao oko sebe predmete koje je mogao da dosegne pogledom. Pogled mu je pao na djevojku koja mu je ravnomjerno disala na ramenu. Osjećao je njen topli dah na vratu. U njenom stanu je bilo mirno. Osjetio je kako se pomjera i spušta ruku na njegove grudi. Dlan joj je bio topao. Talasi duge…

Zovem se Filip. Mama i tata me zovu Fićo. Imam puno drugara. Volim sa njima da pjevam i jedem čokoladu. Volim i da pomažem mami kad donese puno čarapa iz sobe gdje se peru zubi. Tad joj pomažem da spoji čarape iste boje. Nekad pogriješim. Tad mi mama pomogne, pa onda ispravim i sve čarape budu lijepo spojene. Ima i…

,,Mico, vidi one bijele u izlogu! Mislim da su one baš sjajne, totalno tvoj stil.“ Bacam pogled prema izlogu, i doživljavam instant nagon za povraćanje. „Lelo, ako imaš neki lijek protiv alergije, sad bi bilo pravo vrijeme da mi kažeš. Prvo si me nazvala kako si me nazvala, a onda mi predlažeš da na svoje sopstveno vjenčanje obujem štikle od…

Jednostavno. Neko je ili skrojen za tebe, ili nije. Nekad ti je nečiji zagrljaj prevelik. I s vremenom raste, sve dok se pored tebe ne uvuče i neko treći. I nikad ne znaš. Možda toj osobi zagrljaj koji je tebi bio prevelik bude taman, samo zato što možda ima tamniju kosu, plave oči… Neki zagrljaji, opet, mali su ti. Tijesni.…

Sjećam se da smo ležali u travi, da je bio avgust i da je ponoć već bila prošla. Sa neba mi je namigivao mjesec, a zvijezde pospano treperile i osmjehivale se. Pričao si mi o svom djetinjstvu. Pričao si kako si, kao dječak, volio nindža kornjače. Naročito Donatela. Kako si išao u odjeljenje broj dva i nisi volio da pišeš…

Šetala je studentskim gradom. Prethodnog dana smjestila se u svoju sobu u smještaju za inostrane stipendiste i htjela malo da razgleda studentski centar. Bio je mnogo veći od studentskog grada u gradiću u kojem je živjela do prije tri dana. Okretala se oko sebe u pokušaju da upozna mjesto u kojem će da boravi narednih godinu dana. Najmanje. Već je…

,,Čaj od kamilice” kažem konobaru dok sjedam za sto u uglu. Blago rečeno, smrzla sam se. Vani je temperatura minus pingvin i, bez obzira na to što sam zimski rođendanac, vapim za suncem. Ili bar za rukavicama i termo čarapama. Dok čekam konobara, rasijano listam svoj rokovnik, tražeći usputnu bilješku o knjizi koju treba da pročitam. A onda, iz čista…

Mrak je polako padao. U sobi je bilo sve mračnije i mračnije, a njemu je bilo mrsko da ustane i upali svjetlo. Pustio je misli da idu gdje hoće, a one su preskakale preko raznih pitanja koja su ga mučila i otišle u grad B. Vratile su se kroz vrijeme tačno do onog dana kad je upoznao Nju. Sjedila je…