Lutka
Nisam lutka od porculana, ne vidiš pukotinu na licu mom, od korijena nosa, preko obraza, do ugla usne. Ali, zažmiri, dodirni mi dušu, krhotine koje tamo nađeš porezaće ti prste. Tražiš moj prazan pogled? Ali, dragi, u mom osmijehu ćeš se od tuge udaviti. Gledaš me dok spavam od jedanaest do šest i sve što vidiš je mir. Ali, zaviri…