Pregled po oznaci: Luna Hodžić

Ti si mogao biti


Ti si mogao Ti si trebao biti Moja neizgovorena riječ ona koja se zaustavi iza brane od zuba i čeka trenutak kada će bijela Sezamova vrata da se otvore pa da potrči i svijetu tajnu otkrije prije nego li je tvoje usne na mojima uhvate Moja životinja u utrobi ona koja mi grize slezenu i noktima struže po zidovima stomaka…

nastavi čitanje »

Nemojte da čekate


Ne čekajte bolje dane, bolje prilike, bolji posao, bolje sutra! Ne čekajte taxi, ne čekajte nikada onog ko kasni! Ne čekajte u redovima, vozove na kolodvorima, slobodne termine kod ljekara i frizera. Ne čekajte pisma, vijesti i sve što dolazi u kovertama! Ne čekajte praznike da nekoga obradujete. Ne čekajte bolest da grlite. Ne čekajte smrt da sjetite se kako…

nastavi čitanje »

Trebalo je da kisnemo zajedno


Trebalo je da kisnemo zajedno Kao u najljubavnijim filmovima Da otrčiš po kišobran Dok te čekam ispred nekog izloga Ili da mi pljusak smoči haljinu Pa pohotno me pogledom opcrtaš I utisneš linije moga tijela u lijevu stranu kreveta Trebalo je da dočekamo kišu I utvrdimo da je ipak romantičnija od snijega Da je slušamo kroz otvoren prozor Kako popodnevu…

nastavi čitanje »

Neko će doći


Neko će doći da proba hladnoću da ohladi užarene prste zavoli boju moje kože i na njoj ožiljke i mladeže Neko će doći da restaurira slomljeno rebro na platnu pomete prašinu i na zidove okači akt nove mene Neko će doći da pospremi tvoj nered neko hrabriji od tebe. Autor: Luna Hodžić

nastavi čitanje »

Palermo


Ukradi me. Pobjegnimo u Palermo. Pridruži se Koza Nostri da mogu u crnoj čipkastoj haljini da oplakujem tvoje zločine. Tamo noći mirišu na narandže. I svaku noć voli se kao da je posljednji put jer niko ne zna kada će doći smrt. Ukradi me da te na trijemu velike kuće čekam u bijeloj haljini Dok okolo smrt miriše više nego…

nastavi čitanje »

Možda je sebično


Možda je stvarno sebično to što od tebe tražim da me zagrliš kada počnu oluje. Da zaboraviš na sve živote koje si živio prije mene. Ili kada od tebe očekujem da u meni vidiš emocije, među njima prepoznaš tugu i izmamiš mi osmijeh. Što očekujem da čuješ sve te u utrobi mi sretne mahnite ptice, ti koji ne znaš jezik…

nastavi čitanje »

Na mojim usamljenim ramenima


Na mojim usamljenim ramenima Smjenjivala su se godišnja doba Jesen je znala donijeti Opalo lišće i kapljice nara Niko nije ni znao Niti je mogao da vidi samoću Ogrnutu u kišni mantil Onda bi došla zima I snjegovi su padali po njima Ledile su klavikule I samo čudom nisu napukle pod pritiskom zime Niko nije ni znao Da ispod snježnog…

nastavi čitanje »

Sudbina je spakovala kofere i otišla na Kubu


Znaš, sve je to sudbina. Ako je suđeno, biće tako. Bilo vam je suđeno. … Prije, sad već mnogo godina, sudbina je htjela da svoju prvu ljubav upoznam tako što sam ga na ulici pogodila grudvom snijega. Ostali smo par godina skupa, pomno prateći upute sudbine koja nam je pokazala da ipak sretan kraj nije ono što je planirala sa…

nastavi čitanje »

Ko ubije ljubav


Ljubav ubiju riječi Moja koja polomi okove i pobjegne iz tamnice I uleti mu u srce i nagriza ga sporo danima Njegova napola izgovorena U kojoj se nazire sumnja koja truje i mene i njega Tuđe dobronamjerne I one koje se izgovore da se ljubav otruje Ljubav ubija prošlost Sve ono što smo ostavili iza leđa Što oživi zavist I…

nastavi čitanje »

Sinoć sam ubila Silviju Plat


Sinoć sam ispred ogledala uhvatila za vrat Silviju Plat. Moji dugi prsti poput hobotnice omotali su se oko njenog tankog vrata. Ona je klasičan primjer žene koja je protraćila život zbog muškarca. Zato je i ne volim. Ne volim slabosti. A moja slabost je Silvija, moj postanar u meni. Svaki put joj o nos otrljam Lazara. Ako si mačka i…

nastavi čitanje »