Odnoseći vazduh
,,Idem sad,” – govoriš mi praveći se da ne znaš da ćeš poneti vazduh sa sobom. ,,U redu,” – odgovaram, trudeći se da prikrijem da u meni sada ništa nije u redu, već u neredu, a glas mi se lomi, te dve reči izgovaram u pukotinama. U jednom momentu bih da pitam da li misliš da će neko drugi biti…