25/01/2023
Ispred nas je veliki prostor, koji kao da će se svakoga časa spojiti i prići toj oštroj liniji, što razdvaja kopno i more. Možda će neki novi svjetski poredak zaustaviti te nečujne i velike igre između neba i mora. Tako je i sa ljudima, da se neba i ljudskih lica čovjek nikad neće moći nagledati, znao je i Andrić. Onda…
23/12/2022
Zamišljam da si tu i da je barem sve stvarno u redu Zamišljam da stojiš ispred mene, nepomično, hrabar i snažan Tako da bih sa tvoga lica mogla ugledati sunce ono nježno, blago, proljetno Zamišljam da je možda danas stvarno sve u redu pa da koraknem još nekoliko koraka i pronađem onaj skriveni prostor tamo nadomak tvoga oka i blizu…
16/12/2022
Zamišljam da si tu i da je barem sve stvarno u redu Zamišljam da stojiš ispred mene, nepomično, hrabar i snažan Tako da bih sa tvoga lica mogla ugledati sunce ono nježno, blago, proljetno Zamišljam da je možda danas stvarno sve u redu pa da koraknem još nekoliko koraka i pronađem onaj skriveni prostor tamo nadomak tvoga oka i blizu…
08/08/2022
Laste nemaju taštinu, grade samo onoliko koliko im treba. Ne osvrću se oko sebe, osim ako to ima veze s gradnjom gnijezda. Hitre su, neustrašive i veoma prkosne u svojim namjerama. Koliko bi samo snage u jednom ljudskom biću bilo kad bi mogao da bude neustrašiv i prkosan poput laste?! One iste laste kojoj ljudi sruše dom i ona ponovo…
11/04/2022
Ja bih pisala o tebi u tišini u dubinama novih praskozorja u uvali netaknutog ostrva u šumama blizu Like u sjećanjima koja ne blijede u sobama koje ne mirišu na jesen. Ja bih pisala o tebi iako znam da ni slova nećeš vidjeti sama u svojim prilikama bez da ikome drugome dam priliku Tvoju ljepšu nego šume blizu Sjevernog Velebita…
07/03/2022
Ne volim zimu! Kruta je, snažna i toliko prepuna samopuzdanja, onog kakvog nikad nisam imala. Bori se, lomi sve pred svojim „stopalima“, razdvaja puteve, uništava cvijeće i hiljadu malih ptica umire zbog nje. Umije da kalkuliše, proračunata je i pomalo tvrdoglava dok se tako oprezno sakrije ispod naših mišića. Više sam za ljeto, ono nježno i pomalo naivno. Ljeto zbog…
07/02/2022
Moj Asi već godinama leži prekriven mahovinom, beznađem, travom i blatom. On nema pojma koliko su neke daljine postale blizine i da zvijezde na nebu prave nova prostranstva. Ne zna koliko su i dalje lijepe zore u tom zaleđu i kako miriše vjetar koji dolazi u pravcu Velebita. More nikada ne može ostariti, ostaće poput nekog vječitog mladića. Nema pojma…
29/11/2021
Osjećam da se budim. Zatvorena u vlastitim strahovima, isprazna, pomalo sama i uvijek dva, tri koraka pred tobom. Nikako da pronađem onaj red i sklad Pa da savršeno nesavršena koraknem s tobom. Uzalud to plavo nebo, so, voda i miris borovine u koje gledam s nekom nepresušnom nadom. Ovo i nije neko vrijeme, sve više miriše po tmini i vlažnim…
02/08/2021
Danas se pobunio svemir i sve „boji“ u meni. Razlio se kao da će svakoga časa ostati izvan okvira svijeta i vremena. Večeras mi se po ko zna koji put vraća poput krvi u srce. Arterije su opterećene, srce se polako sakriva i od silnog bježanja, zaboravlja kojom brzinom lupa. Ruke se polako grče, dok se u abdomenu rodio strah.…
31/05/2021
U mojim očima je more, iako nema ni tragova plavetnila. U njima je sve daleko, nedokučivo i sanjivo. One su ogromni sakupljači suza, koje se tako lako ugnijezde u uglu malog bademastog oka. Ne znam do kada mogu čuvati sve te daljine bez planinskog zaleđa i zaklona. Sve češće se crvene, mokre i sakrivaju u njima nepoznatim visinama. U njima…