Pregled po oznaci: Emanuel Mancho Srpak

Kako pozvati curu na spoj


Hej! Bok! Stojim pred tobom i gledam te kao da te vidim prvi put. Tko sam ja? Što sam, znaš li? Ne budi zbunjena. Ne znam ni ja, vješto si me okrenula oko moje osi i sve dok se smijem ne moram znati na kojem tlu stojim. Što sam ja? Kakav sam? Jedna velika lopta. Nakupina svemira. Polje energija; prepun…

nastavi čitanje »

Radiš mi stvari


Radiš mi stvari koje me oživljavaju ali me istovremeno mogu ubiti na najlakši mogući način. Na primjer, svake večeri tražiš moju majicu pregledaš sve odlučiš da te nije briga, sve dok je moja nasumično odabereš jednu pa je baciš na sebe. Danima na mojoj odjeći ostaju tvoji mirisi koji bole i podsjećaju baš onda kada mi ne treba da me…

nastavi čitanje »

Tko je ubio majku prirodu


Tko si ti da mi pričaš O lošim silama svijeta Tko si ti da mi pričaš O naporima disanja U magli gradskog smoga Dok se smješkaš Ispod sjajnog odijela Koje pravog tebe sakriva Ili gledaš na sat jer Bez tog skupog zlatnog sata Ni vrijeme ti više nije vrijeme Tko si ti i zašto pričaš O preskupim računima Ostavljenoj djeci,…

nastavi čitanje »

Gol


Pod tušem Gol Valjam se u mislima Nepomičan Gol I tako malen Sa sebe stružem blato Prljavštinu i zadahe Tuđe riječi i stavove Sve što me, na kraju, Čini čovjekom Pod tušem Gol Gradim krila za novi let Nepomičan u magli I pitam se Privremeno o vječnosti Vječno o vremenu Shvaćam li? Ne skrivam se pred sobom Paru tešku upijam…

nastavi čitanje »

Slika


Slika. Mi žrtve požara Dok slika smije se iz kutka Kraj portreta pomahnitalog dječačkog lutka Mjeri nas. Oživi. Sjećanja. Jača od nas a naša. Poznata a tako strana. Vadim ove riječi kao slike Iz foto-albuma, kao perje lagano Srce je sklizavo Poput zimskog leda Stisnut u skromnost Svoje male sobe Na jastuku prizivam tvoje mirise U molitvi zaplačem U ostacima…

nastavi čitanje »

Noćas, da prošapućem


Noćas… Noćas, da prošapućem sve Samo bih pokvario stvari Srušio zidove koje sam gradio Sigurnih, prljavih ruku Koje ljubiš bez obzira Koža napukla kao trake svjetlosti Koje zakrpavaju balkonske šipke i Nebo u platno za crtanje “Tako si dosadan pjesmom” Reći će žderači svih radosti u čovjeka Gubitnici bitaka protiv vremena Tako mora da dosadno živim, ljudi moji Jer tek…

nastavi čitanje »

Susret


Želim da se sretnemo Jednom U nekom nepoznatom gradu Koji se boji širokih zemljovida A ne postoji samo u filmovima Želim ti oduzeti dah Bogovi neka ti oduzmu riječi Želim da trčiš za mnom Izbjegavajući svaku lokvu Koju će tog dana pakao isplakati Te da me zargliš A zagrljaj da priča umjesto nas Previše je prošlosti za naše riječi Želim…

nastavi čitanje »

Pred pravdom


Kad privedu te pred pravdu Sa rukama divljeg vjetra Tvoja će gladna duša Prepoznati moja jedra Kad shvatiš da više ne voliš I nikada nisi htjela Trčat će suze niz oči Pasti će znoj sa čela Kad privedu te pred pravdu Kad noći ti zamjene dane Tražit ćeš trećeg krivca Misleć da ljubav ti brane Tad ne budi samo tužna…

nastavi čitanje »

Budi


Diši polako i usmjereno. Budi zahvalan. Budi. Snovi više nisu samo snovi. Uskoro ćeš se naći u zagrljaju Balija sa Indijskom oceanom u nosnicama. Ženu ćeš omotati ručnikom prepunim kubanskih motiva pogledat ćeš je španjolskim očima i francuski je poljubiti. Vozit ćeš je na motoru kroz redove palmi i bacati vlastito tijelo pod slapove Gitgita. Ne brini. Voli ovo podareno…

nastavi čitanje »

Putovati


Sniježim pepelom propuštenih prilika Nije mi žao Ukrast ću te i odvesti Na slikarsko te platno položiti Naslikati krila Ljubav ćemo voditi, gore na nebu Odvest ću te U Pariz U poeziju svjetala noćnih Na mostove od ljubavi U Moskvu Gdje smiju se snježni anđeli Koji danas tek su kipovi Turistima naivnim U Prag Gdje ispod smrdljivih pivnica Ustajalog znoja…

nastavi čitanje »