25/04/2019
Nikada više neću reći imamo samo jedno drugo. To samo žulj je na sreći, neću ga nositi dugo. Imati nekoga kad si tužan ispod olovnog neba… Može li više od toga? Zar više uopšte treba? Umjesto samo reći ću čak, i zbogom tugo. Ako to nije razlog dovoljno jak, ja ne znam šta je drugo. Autor: Darija Marković ◊ Izvor…
11/04/2019
U jednoj dremljivoj zgradi na periferiji uzavrelog grada, dvoje ljudi tintom razlijeva dušu po žednom papiru. Bisera Đ., sa svojih dvadesetak godina, sanja danju u potkrovlju. Isak A., zaturio po džepovima skoro sedamdeset, kuje snove noću u prizemlju. Pogledima se sreću tek ponekad. Gledaju se srcima natopljenim mastilom. Svake večeri, čim se prve zvijezde prenu iz sna, Bisera napušta stan…
04/04/2019
Danas sam u gužvi, nemoj da svraćaš pakujem stvari, selim se, moram baciti sve što mi ne treba više. Sad nije zgodno posuđeno da mi vraćaš, čim se smjestim javim se, žurim, najavili su neke kiše. Motam sjećanja u novinski papir trenutno, ostala mi krcata još lijeva pretkomora, i predajem ih zaboravu. Šta sam ti ono pozajmila? Sve mi je…
28/03/2019
U Jerihonu, najstarijem gradu na svijetu, sniva jedna sasvim neobična ruža. Može biti uspavana i pola vijeka, a dovoljna je tek koja kap rose ili kiše da se probudi. Nakon nekoliko dočekanih zora ponovo usni, na dan, godinu ili deceniju. U nekim krajevima je zovu Marijina ruka, a u nekim drugim je Ruka Fatimina. U zavisnosti od toga kom Bogu…
21/03/2019
Postoje mjesta na Plavoj planeti koja nisu ucrtana ni na jednoj geografskoj niti nautičkoj karti, a ipak je svima poznat zvuk njihovog imena. Bermudski trougao… Te riječi su se skotrljale gotovo nečujno s mojih usana prvi put kad mi se pogled zapleo u tvoje ruke. Istog časa sam znala da sva poznata pravila prestaju da važe, i da me nosi…
14/03/2019
Već neko vrijeme živim u Sjetnoj ulici na kraju grada. Ranije adrese, a bilo ih je mnoštvo, sad su tek zapis na starim dokumentima. Godine mog života utkane su u ulice blizu parkova i trgova, u Usamljenoj ulici, Ulici mostova, Zanesenoj… I kao da su sve vodile ka ovoj skrivenoj u sjeni stoljetnih topola. Pronašli su me otisci na popločanom…
07/03/2019
Možda sam nekad, u prošlom životu, napravila nacrt idealne ljubavi. I možda se negdje, u tvornici naših sudbina, moj nacrt poklopio s tvojim. Možda smo se spojili po svim tačkama tih zamišljenih skica. Zacrtani oduvijek na jednom presavijenom komadu hartije sa spiskom želja. Otkad me ljubiš to je ponovo jedan zapis, kao u doba kad su se tek krojili naši…
28/02/2019
Nekad sam mislio da mogu sve. Ukrotiti vjetar ako treba. Da nema te struje koja bi mene nosila negdje gdje ne želim. Da mogu plivati u susret bujici, dovoljno hrabar i lud, tek sa neprimjetnim drhtajem brade. Malom tajnom u oklopu imidža superheroja. Ne znam disati otkad je tu mahnitu snagu zamijenila nemoć. Osmijeh grč. Korak zastajanje. Otkad cijelog dana…