Pregled po oznaci: Anastasija Svilenkov

Ćutanje


Voda je mirna i verovatno ledeno hladna. Plaši me to što ne mogu da joj vidim dno, čak se ni ne nazire. Stojimo na istrulelim daskama nekog zabačenog splava i samo čekam momenat kada ćemo propasti u dubine. Ti već pališ treću cigaretu, a ja strepim. Strepim i na samu pomisao na to da ovo vrlo lako može biti samo…

nastavi čitanje »

Nemaš čega da se plašiš


Ma nemaš čega da se plašiš, kad ti kažem. Ne moramo da razgovaramo da bismo razgovarali. Poznajem te, kao što poznajem zalaske. Oni će nam pomoći. Oni će nas spasiti. Uz pomoć njih ćemo moći da se imamo i kada se nemamo. pinterest.com Kada ti kišno jutro pokvari raspoloženje, pošalji mi crveno nebo. Ne marim za to što si ti…

nastavi čitanje »

Bliskost


Glava ti je naslonjena na moje grudi. Dišemo u istom ritmu. Podižeš pogled i izgovaraš: – Čujem ti srce. I ja čujem tvoje, pomislih. Ali nisam odgovorila ništa. Par trenutaka kasnije osećam da želiš nešto da mi kažeš. – Kako je moguće da je sve sa tobom toliko lepo? – pitaš i uzimaš jos jedan gutljaj kafe. – Ne znam…

nastavi čitanje »