08/11/2017
Iza njenih me pozlaćenih uvojaka sa prozora jedne sarajevske zgrade zalutali pogled strijeljao kao životinju koja do čas prije slobodno lutaše divljinama grada. jedva tren kasnije tiho je nestala u laganom pokretu tirkizne zavjese a ja sam ostatak večeri proveo s njom maštajući je vraćajući joj se nakon čupavog dana i spavao sam te večeri krijući je u svom zagrljaju…
01/11/2017
U košulji neudobno zakopčanoj do grla, u nekim hlačama na peglu i kaišem kojeg sam jedino na svadbama nosio, nesigurnim se korakom penjem uz stepenice. Cipele se presijavaju i lupkaju u polumraku o betonske stepenike, disanje mi je nemirno, a u ruci šuška vrećica sa bombonjerom, sokom i nekom nasumično odabranom belgijskom čokoladom. Nisam skratio bradu, nisam začešljao jednu od onih pederskih…
25/10/2017
U jednoj kućici na’vrh Bistrika ćutke kraj prozora čekam prvi mrak. Misli mi nekakve teške, goropadne svaka mi zastaje navrh’ jezika pa se vrati u stomak i tamo struhne ne dajući ni sahat da odmorim dušu. Kroz mahalu, tačan k’o i svaki dan prije ovog korača jedan sarajevski pisac. Ruke svez’o na leđima, oborio glavu pa se onom kamenom kaldrmom…
19/10/2017
hej stranče, kažeš izvini što ti pišem ili izvini što nisam pisala ranije jedno od to dvoje ovisno koliko si sretan. kažeš da nije onako kako si očekivala puno radiš spavaš i tek tu i tamo stigneš neke doručke ili šetnje elizejskim poljanama. bude hladno pa nosiš one šalove u svim bojama ovog svijeta. nećeš to reći ali primijetiš kako…
11/10/2017
rekla mi je da sam šarlatan ali je slušala sve što kažem i gledala me kao što se gleda mjesečina u noćima kad san neće da se spusti na čelo. Sarajevom su auta zamicala u mrak a ona se svojim visoko podignutim obrvama pravila da je ništa moje nimalo ne dotiče. pričali smo o bijelom svijetu i odlascima o jutrima…
04/10/2017
Ja sam tad još bio dijete ali dobro pamtim kuću rahmetli Ramiza na onoj livadi ispod dedinog oraha. Bio je pitom čovjek, volio djecu a mene čini mi se najviše pa me je, kad god bi vidio da skakućem oko’kuće zvao da siđem kraj dedinog oraha u njegovu avliju da se spustimo niz stepenice u bašču u kojoj je svaki…
jutro nas zatiče u brojanju blagoslova i srećnom neznanju zašto smo i kako zaspali u svijet vajan od smjelosti. kroz zavjese u sobi po njenim tabanima kapa subota bojena u jesen i zaglavljena igla na gramafon ploči i crna košulja u uglu sobe i škripavi pod i promukli glas i kože i jastuk i polovan krevet sve me to pomalo…
20/09/2017
U snu sam vidio Mikelanđela. Oslikavao je strop mog stana, te neuredne zidove koje su moj stari, pijani tetak i njegov jednako pijani najbolji drug Kemo sagradili dvije hiljadite, dok sam još bio klinjo koji se divio njihovim vještinama. Mikelanđelo je onako ukapan stajao na klimavim stepenicama i dovršavao posljednji komad u ćošku iznad balkonskih vrata. Oči mi se prvo…
13/09/2017
Plitak mi kofer, ne nosim mnogo. Možda samo stari zagrljaj Pritisnut ispod fascikle sa kolekcijom Svih tvojih osmijeha, i uzorak parfema Razliven na rubu kragne koja mi je Prijeteći u zoru Zabranila da je ikad operem. U zadžepak zubatu četku za kosu Ona će mi u pijanim noćima Pričati o plovidbi pramenim morima Kojima lutam svaki put kad Zatvorim oči.…
06/09/2017
Dugo nikog nije puštao unutra. Mati je neumorno patrolirala pred vratima njegove sobe i lomeći prste izgovarala molitvu. Otac je ćutke srkao kafu. Slušao je njen uplašeni šapat i ježio se svaki put kad spomene Boga. Za njega su molitve bile besmislica jer, govorio bi često uz fić rakije, kakve koristi tražiti izlaz od onog koji te u tu poziciju…