Ne znaš ti kako je to
imati oba oka, a ne vidjeti
ništa drugo osim tebe.
Pa i kad zatvorim oči
da malo odmorim i usnim
neki san lijepi,
a ti ponovno pred očima mojim,
onim drugim, slijepim.
Da barem noge nisu tada teške,
da potrčim, da te zagrlim,
kao invalid bijedni, stojim i,
čekam da se probudim.
Autor: Ernad Dedović
pinterest.com
