Kako ću ja pisati pjesmu o ženi?
Ja, žena o ženi.
O onome što je tvoje u meni.
Što razumije samo ONA.
Majka, tvoja i moja.
Kako ću se pokloniti tebi, vilo moja?
Zemljo moja, majko naša.
Ti si uzrok ove moje pjesme.
Ti si plamen što moj život krasi.
Ti si žena od koje je poteklo sjeme.
Ti si svjetlost koja se ne gasi.
Klanjam ti se svaki dan.
Kraljice neba i zemlje.
Ti si bila i ostala
Naljepši poklon za mene.
Nekada davno rodila se ona.
Prva žena, majka svjeta.
Da voli, ljubi i stvara.
Da se slavi i ozdravi.
Rodila se ona –
Naša Planeta.
Autor: Nada Golić
