Noćas nam fališ

Noćas fališ moru,
napustila si i moju
noćnu moru kako bi
uživala u mjesečevom
zagrljaju.
Noćas je usamljen dom
mojih predaka,
bez daha ostajem i postajem
limbo morskih zvijezda,
jer nebeske su već tvoje.
Zašto se kriješ iza drevnih planina,
kada se tvoja kosa hrani
pašnjacima i livadama,
i nisam jedini koji lovi miris
tvojih pramenova.
Skamenjen, zaleđen u trenu,
u svijetu bagremova…


Autor: Ernad Dedović


pinterest.com