Stojim na ivici razuma,
Izvirujem u provaliju
U snovima se budim.
Ludilo tišine.
Sveprisutna čežnja.
Lagana, malo gorča.
Utvaro mojih snova.
Sanjam te da te ne bih srela.
Sklanjaš pogled, kriješ tugu.
Ti si niko, to kasno sebi priznaješ.
Otkrila sam kako te nema,
gradom se proteže tvoja nemirna sena.
Autor: Vladana Plavšić
