Negdje iza ponoći

Noć. Ponoć je odavno prošla, a ti me gledaš tim tvojim čarobnim očima. Osjećam se kao da tonem u prostor u kojem sam sigurna i zaštićena. Lagano mi dodiruješ lice jagodicama. Doživljaj je magičan. To je neka tvoja magija, samo tvoja. Savršena. Dah mi podrhtava. Lice ti se sve više primiče mom. Usne ti imaju tu neku posebnu boju koju nisam baš u stanju da opišem, a prepoznala bih je bilo gdje. Gotovo da mogu da namirišem tvoj parfem, onako gorko-sladak. Tvoj pogled me hipnotiše dok ti se prsti upliću u moju kosu. Više nisam sigurna gdje smo. Prostor se pretvorio u psihodeličnu zbrku razlivenih boja. Vrijeme je stalo. Kazaljke se ne miču. Lice ti je toliko blizu mog da mogu da ti brojim trepavice. Tvoje usne su na milimetar od mojih. A onda…

…proklet bio budilnik!!!


Autor: Milica Galić ◊ Izvor fotografije: favim.com