Ne vjeruj mi više
Ni kada čujes da jecam
I kada te probude kapi
Jesenje kiše.
Kad te budem molila za oprost
Pusti me da patim
Ne vjeruj vjetru koji lomi grane
Ne vjeruj mi više.
Ne vjeruj mi
Ni kada se moje riječi
Poput proljetne kiše
Spuste na tvoje usne,
Pokušavajući sprati
Naše noćne more,
Prošlost našu,
Naše ljubomore.
Gdje su nestali snovi naši
Krici, riječi naše?
Zar istina je
Da kroz trnje moramo proći?
Da smo prevareni
I da smo prodali dušu našu,
Jednoj prljavoj noći
Zaboravljajući ljudske nemoći.
Ja ljubav ne mogu shvatiti
Niti svoje osjećaje porediti
Sa onim bajkovitim iz davnina
Jer naša je ljubav poražena
Gubitnici smo dana i noći
Ja i ti smo naivci ovog vremena
Male mrvice beskonačnosti
-I Svemira.
Autor: Nada Golić
pinterest.com
