Ne možeš mila
Poput psa vjerna biti
Čovjeku koji vjernost nikad spoznao nije
Onom koji joj se narugao
Odbacio nježnost i sve dobro u tebi
Jer njegova je suština sebičnost
Sam je priznao taj zločin
I bar za to mu treba dodijeliti orden
Kao po zlu, neotkrivena na početku
Za nju si platila previsoku cijenu
Neprospavane noći i dani nemoći
još i danas svjedoče o tome.
U zamjenu za toplinu i ljubav
dobila si ubod noža.
Rana još nije zacijelila
A po njoj sipaju šake soli svi znani i neznani
hraneći se tvojim bolom.
Jedan jul je ledio krv u žilama.
Dok se termometar približavao četrdesetom podioku
u tebi je tog ljetnjeg popodneva nešto umrlo.
Ostade zaleđena na užarenom asfaltu.
Zvijezda ugasnula u očima.
Tupo i prazno.
U tebi i oko tebe.
A On,
Čuva li još uvijek ono što si mu te zime u julu poklonila?
Autor: Marija Dragićević
