Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku
Poj ptica da oslušnem
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna
Šiba mi lice i ratuje sa tijelom
I srcem mojim
U meni sve zamrlo
Hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja u stranu bježi
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi
Nekada sam u prolazu
Baš na ovom mjestu
Krajičkom oka gledao u bijele kose
I šešire do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim
Štap čuvaju
Evo i vrijeme je promijenilo boje
Na granama lišće požutilo
Kao slike u albumu prošlosti moje
Ili se nebo nije umilo
Ili su krive naočale suzne
O Bože dali su vrata zatvorena
Ili se hladna vjetrina uselila
Umjesto mene utoplila
Mir i tišina!
Autor: Željko Perović
www.pinterest.com
