…koji ti posude knjigu, jer je to kao hej, sviđaš mi se i evo ti jedan komad svijeta koji ja volim, uđi tu i indžoj.
Hej, hoćeš mi reći kako ti se sviđa moj svijet i pričaj mi malo o tome ko si ti u njemu. Hoću da te takvog znam.
…koji s tobom sjede poslije ponoći i pričaju najbezveznije male priče, jer to su male tajne priče koje se rijetko pričaju po danu. I to su sati kad naučiš koje boje su tuđe oči, jer napokon gledaš nekome u oči. Ili koje boje je nečiji glas, jer napokon kad buka nestane čuješ nečiji glas.
…koji ti kažu da si govno kad si govno i da si divan kad si divan, ili kad si tužan, pa da ti poprave dan.
…koji se miješaju u tvoj život jer si ih ti izabrao da se miješaju u njega.
…koji te zagrle jako.
…koji te pitaju je l’ te boli kad ne treba da pitaju druge je l’ te boli, jer šta drugi znaju je l’ tebe boli po danu ili u noć ili uvijek.
…koji te vide i kad si mali i kad si planina.
…i mali ljudi koje zovemo djeca, jer imaju najbolje priče na svijetu i pitanja koja pogađaju srž. Pa mene nekad strah da će zaboraviti šta su bili kad smo ih zvali klincima i postati odrasli, dosadni i nesposobni da postavljaju pitanja.
…koji te ne pitaju stalno A što? Što ovo i što si ono? , jer jesam i eto!
…i koji ti nedostaju čak i kad su tu, jer ti toliko trebaju da ih je malo, uvijek malo da ih upiješ, da se pretvoriš u njih, da su tu gdje god se okreneš, da ih vidiš, osjetiš, dodirneš, da ih bilo šta, samo da su tu.
Autor: zelenislon
